PUNK FANZINI U JUGOSLAVIJI 1980/1991
Mogu li fanzini spasit Jugoslaviju?
NAPISAO: DARIO ADAMIĆ (ZIPS & CHAINS)
Zovem se Dario Adamič i rođen sam u državi koja se zvala Jugoslavija, gdje sam i živio sve do kasne '89. praktički godinu i pol prije početka rata. Moje djetinjstvo, pubertet i dio adolescencije sam proveo tamo, pa je normalno da se i moja veza s punkom preslikava s lokalne punk scene. Bez obzira na nacionalizam koji je kasnije postao presudan za budućnost te države, činilo se, barem na neko vrijeme, da je Punk scena bila imuna na isti.
Prvi val punkera i punk bendova pogodio je Jugoslaviju niti godinu dana nakon što se to dogodilo u Britaniji. Prvo je zadesio sjeverne dijelove zemlje (posebno Ljubljana) da bi se odmah širio prema jugu i istoku (prvo Rijeka, Zagreb, Pula, a zatim i Beograd, Novi Sad, Split, Sarajevo, Subotica, ...). Bendovi su svirali širom zemlje i nitko nikada nije imao problema zbog nacionalizma ili nečeg sličnog. Ali svi smo živjeli u drugačijoj političkoj situaciji i čelična ruka predsjednika Tita još je vladala zemljom.
Tito je umro i sve se počelo mijenjati: polako ali sigurno. Početak osamdesetih vidio je rođenje hardcorea, opet prvo u Ljubljani, ali za ostatak zemlje imao je drugačiju putanju nego eksplozija punka. U biti stiže skoro istovremeno u veće gradove i u provinciju, definitivno zbog nepostojeće medijske buke oko fenomena. Po prvi put neki bendovi doživljavaju nacionalistički šovinizam kad sviraju u nekim drugim djelovima države (posebno na relaciji Ljubljana-Beograd) ali nikad nije bilo sigurno je li to treba uzeti kao nacionalizam ili samo puki lokal patriotizam različitih gradova (kao što je to kasnije bio slučaj između Novog Sada i Subotice, gdje oba grada imaju relativno sličnu nacionalnu strukturu).
U svakom slučaju, u godinama koje slijede punk / HC scena imala je tendenciju osuđivanja bilo koje vrste šovinizma i stvaranja jedninstvene scene (festivali poput Strah ´85 u Subotici, Udarec Na Prvi Marec u Krskom 86e ili Hardcore Urgh u Zagrebu 88e su imali bendove iz razlicitih krajeva zemlje. Također kompilacijske kazete poput “Noć nad Jugoslavijom”, “Promjenite Kazetu, Zavija” ili “Jedino Bubašvabe Preživljavaju Černobil” predstavljale su bendove iz cijele Jugoslavije).
Ali kako su godine prolazile ljudi su postali sve svjesniji problema. Nacionalizam je sve više i više utjecao na svakodnevni život i nakon godina iluzije da možemo pobijediti taj problem, početkom devedesetih pojavljuju se skinhead bendovi i fanzini sa nacionalističkim porukama. Jugoslavija praktički nestaje u kasno proljeće 1991. godine i tu naša priča završava.
KARTA YU PUNK FANZINA
U ovom članku htio sam napraviti pregled fanzinske hc/punk scene u Jugoslaviji od njenih početaka 1980e pa do raspada zemlje 1991e (večina fanzina rađena od strane bendova, koji govore samo o njima samima, nije uključena ovdje). Htio bih zahvaliti ljudima koji su mi pomogli u prikupljanju informacija: Gvido, Rudolf, Goja, Goc, Tomaž, Igor, Vuja, Kukac, Lema, Šunjka i Staša. Hvala na nesebičnoj pomoči.
![]()
Za razliku od drugih zemalja, Jugoslavenska punk / HC scena nikad nije imala 'tour de force' fanzin (poput MRR i Flipside u SAD-u, a Trust i Zap u Njemačkoj, TVOR u Italiji, QQRYQ u Poljskoj itd.) uglavnom jer ili nisu izlazili regularno, ili nisu imali dobru distribuciju, ili se nisu sadržajem posebno isticali od drugih. Ipak, fanzini koji su imali određenu reputaciju na Jugo sceni bili su prvo Vrnitev Odpisanih i Dvadeset 4 Časa, a kasnije još i Bolji Život i Platfuzz. Scena je uglavnom bila zatvorena u nacionalnom okviru i samo je par fanzina bilo djelomično ili potpuno pisano na Engleskom (Autopsia, Dvadeset 4 Časa, Zips & Chains, Energy Shower, TSOM / Virus, Body & Soul,..). To je ujedno i razlog zašto naši fanzini nisu bili čitani izvan Jugoslavije, i zašto se prosječan zine štampao u tiražima od 30 do 100 primjeraka, dok je najveća zabilježena naklada bila 600 primjeraka, fanzina štampanog od strane ŠKUCa. I iako naši fanzini nisu bili čitani izvan zemlje (uz par dužnih iznimki) strani fanzini su se zato mnogo čitali među Yugo punksima, primjerice Maximumrocknroll, Raising Hell, Problem Child, Flipside, TVOR,...
No, svejedno, evo priče, po kronološkom redu:
1980.-1982.
Za razliku od drugih zemalja, Jugoslavenska punk / HC scena nikad nije imala 'tour de force' fanzin (poput MRR i Flipside u SAD-u, a Trust i Zap u Njemačkoj, TVOR u Italiji, QQRYQ u Poljskoj itd.) uglavnom jer ili nisu izlazili regularno, ili nisu imali dobru distribuciju, ili se nisu sadržajem posebno isticali od drugih. Ipak, fanzini koji su imali određenu reputaciju na Jugo sceni bili su prvo Vrnitev Odpisanih i Dvadeset 4 Časa, a kasnije još i Bolji Život i Platfuzz. Scena je uglavnom bila zatvorena u nacionalnom okviru i samo je par fanzina bilo djelomično ili potpuno pisano na Engleskom (Autopsia, Dvadeset 4 Časa, Zips & Chains, Energy Shower, TSOM / Virus, Body & Soul,..). To je ujedno i razlog zašto naši fanzini nisu bili čitani izvan Jugoslavije, i zašto se prosječan zine štampao u tiražima od 30 do 100 primjeraka, dok je najveća zabilježena naklada bila 600 primjeraka, fanzina štampanog od strane ŠKUCa. I iako naši fanzini nisu bili čitani izvan zemlje (uz par dužnih iznimki) strani fanzini su se zato mnogo čitali među Yugo punksima, primjerice Maximumrocknroll, Raising Hell, Problem Child, Flipside, TVOR,...
No, svejedno, evo priče, po kronološkom redu:
Kao što sam ranije spomenuo, punk scena početkom osamdesetih je gravitirala oko velikih gradova (poput Ljubljane, Zagreba, Rijeke, Beograda, Novog Sada,...) pa je bilo prirodno da se prvi punk fanzini pojave upravo tamo. Ali dok je dokumentacija iz zapadnih djelova države oskudna, lako je bilo pronaci fanzine rađene istočnije. Prvi fanzini u Jugoslaviji bili su: Zagrebački Trubač (Zagreb), Pank (Ruma / Beograd), Urbana Gerila, Bez Naslova, Alternativa, U Ognju Strasti (svi iz Beograda), Kult (Rijeka), Punk Problemi, Fanzin (oba iz Ljubljane), Pankzija (Maribor), Bla Bla Bla (Trate), Autopsia, Indigo, Bankrot, Rose Sélavy (svi iz Rume), Kvazimodo, Kreten, (oba iz Pančeva), Besplatna Diploma i Ego (oba iz Sarajeva).
Većina tih fanzina pojavljuje se samo jednom ili dvaput. Jedini zine s nekoliko brojeva (5) bila je Urbana Gerila.
Ubrzo nakon njih, pojavljuju se: Iznad (Pančevo), Fanzin, Berliner Strasse, Punx Kultura (svi iz Beograda), Krik 80-ih (Kragujevac), Prkosno Udarnički, Punk u 1982 (oba iz Novog Sada) i Instant Gladna Igra (Kragujevac).
1983.-1985.
1983a donosi potpuno novu generaciju fanzina. Bilo je to doba kada je hardcore jako utjecao na postojeću punk scenu (posebno na sjeveru, ali i u ostatku zemlje) tako da se to odrazilo i na fanzine. Ovaj period obilježava nastajanje dva najdugovječnija fanzina na našoj sceni: Vrnitev Odpisanih (Ljubljana) i Dvadeset 4 Časa (Beograd). Prvi će trajati do veljače '89, kada je izdao broj 7, dok je ovaj drugi nadživio raspad Jugoslavije s preko 20 izdanja.
Osim njih, neki drugi fanzini su bili prilično važni u tom razdoblju, posebno Zašto Baš Mi? (Subotica) sa svojih 6 brojeva, Izazov (Raša) također sa 6 brojeva, a isto toliko i za Punk Proces (Novi Sad) čiji je šesti broj iz 1987e ujedno i prvi broj fanzina Bolji Život. Corpus Delicti (Karlovac) koji je započeo 1985. izdao je 11 brojeva do 1990. i Progressive Idiots (Zagreb) s 5 izdanja od 1985. do 1987. Vrlo karakteristično za to je razdoblje što su se fanzini počeli pojavljivati u provinciji, uostalom kao i punk / HC bendovi.
Ostali fanzini koji su bili aktivni u ovom periodu: Trič Trač, D. Moscheni Calzolaio, Moderna Omladina, Iz Protesta, Retrospektiva (svi iz Pule), Stres (Barban), U Grudi Pucajte (Rijeka), Možda Je To Poza? (Split), Fashion (Zadar), Manipulacija (Zagreb), Jamarske Novice (Ljubljana), Inkriminalni Produkt (Maribor), Punk V Galaksiji (Laško), Ni Izbire (Idrija), Udar Svijetu, Sluh (oba iz Mostara), Ćup - zine (Tuzla), Teror (Zenica), Inces (Novi Bečej), Prevara (Subotica), Van Kontrole, Budi Se Istok I Zapad, Revolt, Korak Života, Fucking Chaos (svi iz Novog Sada), Katastrofa, Odgovor, Delirium Tremens, Akromegalija (svi iz Beograda) i Napred (Kragujevac / Požarevac).
1986.-1988.
Hardcore je 1986. vjerojatno živio najbolje dane u Jugoslaviji. S nekoliko starijih fanzina koji su još uvijek aktivni (Vrnitev Odpisanih, Zašto Baš Mi?, Corpus Delicti, Dvadeset 4 Časa, Progressive Idiots, Retrospektiva) novi rastu kao gljive nakon kiše. U Mojim Očima, Fantom (oba iz Kragujevca), Na Pragu 21. Stoljeća (Novi Bečej), Depresija (Idrija), Cianid (Kranj), 12 Kongres ZSMS Krško ´86 (Maribor), Metal (Beli Potok) koji nakon 25og broja mijenja ime u Oprem Dobro, Attack (Karlovac), RED, Doomsday, Trač, Posthumno, Idiot, Profili (svi iz Beograda), Flash, Memento Mori (Pula), U Grudi Pucajte (Rijeka), Disgusting Cock, Zašto?, Utopija (Zagreb), Veliki Prasak (Kutina), Delirium (Šabac), Punk Holokaust (Debeljača), RMP (Ljubljana), Wah Wah (Koper), Exces, RIP, Istočna Fronta (svi Banja Luka), Sloboda Govora (Subotica) kojima su se u razdoblju od godinu-dvije pridruzili New Regime (Doboj), Öröm (Čoka). Krv I Mozak, Živeo Punk, ? (svi iz Smedereva), Bolji Život (Novi Sad), Zips & Chains (Split), Disorder Destruction Chaos, Black Side, Decontrol (svi iz Karlovca), Sewerage, Aa, No More Heroes, Predskazanje, ldzine, Minimum Rock'n'roll, Body & Soul (svi iz Beograda) Kult Brigada (Kotor), Crni Humor, Warhead (oba iz Slavonske Požege), Chaos (Sisak), Epitaph, Crash, Energy Shower, Viva La Dark, Faccia (svi iz Sarajeva), Tapirosaurus Rex (Krnica) Platfuzz (Laško), Independence, TSOM, Virus, Šmrklj, 600000 Razloga Da Odustanete (svi iz Zagreba), Bad Boys And Good Dogs (Vinkovci), Ples Slomljenog Dupeta Na Vetru (Subotica), Death City (Bačka Palanka), Stihovi Protesta (Novi Bečej). U ovom periodu nestaje sa scene jedan od najutjecajnijih Yugo zinova Vrnitev Odpisanih, ali neki fanzini nastali u ovom razdoblju nametnuli su se na Yugo sceni, pa i na duže vrijeme (Oprem Dobro, TSOM, U Mojim Očima, Delirium, Zips & Chains, Warhead, Minimum Rock'n'roll, Bolji Život, Fantom, Krv i Mozak, Epitaph, Platfuzz,...).
1989.-1991.
Ovo je bilo čudno vrijeme za Yugo zine scenu. Fanzina je bilo mnogo, ali je rastao i broj fanzina koji su se posvetili skinhead sceni koja je bila u porastu. Pozitivna stvar je bila pojavljivanje prvog Makedonskog fanzina na jugu zemlje. Novi fanzini su u prosjeku kratko trajali (osim izuzetaka: Ci Ci Fuj, D´Iks, Linija Vremena, Glans Penissis) i mnogi su prekinuli s radom zbog rata. Ipak, 1989. donosi brdo fanzina: Madness, Clockwork Novi Sad, 021 Calling, Šuljev Zabavnik, Noise Reduction Off (svi iz Novog Sada), D'Iks (Nova Gorica), Dirty City (Kragujevac). NLP, Kruhoborba (oba iz Ljubljane), Ci Ci Fuj (Kočevje) Conflict (Bačka Palanka), Udarac Drito (Slavonska Požega), The Snow Fall, Neue Uniform Product, Liberation, Destination (Sarajevo), Linija Vremena (Novi Bečej) No Name (Maribor), Revenge Of Sledge Hammer, Spend A Jolly Day (oba Beograd), I Što Sad?, Črnomerečki Urlik (oba iz Zagreba), Moje Življenje (Ajdovščina), Defenders Of The Faith (Karlovac) koje su u kratkom razdoblju slijedili Teškoto (Skopje), Glans Penissis (Šibenik), Bzzzip, Quid Nunc? (oba iz Murske Sobote), Ujvideki Shitkasz (Novi Sad), Truth or Madness, 011/93 (oba iz Beograda), Wear Chucks (Brežice), Fuj (Banja Luka), Batschka Tribüne, Starfuckers (oba Subotica), Our Future, I Bol I Bes (oba Prilep), Vibro (Sarajevo), Začetak Po Koncu (Celje), Cveće Zla, Zašto? (oba iz Smedereva), Jefimija Destruction (Kragujevac), Opposition (Mostar) i Luvattu Maa (Šabac).
Ova priča završava kada Jugoslavija prestaje postojati u onom obliku koji smo znali 45 godina, odnosno, onog momenta kad su Slovenija i Hrvatska istupili iz iste. Naravno, moglo se pričati i o fanzinima nakon toga, ali želio sam ograničiti ovaj članak na dane kada je pripadnost ovoj sceni postojala bez obzira na onu nacionalnu.
Da li je ovo sve? Ne, sigurno da nije. Nemoguće je dati jedan sto postotni prikaz punk i HC fanzinaštva u bivšoj nam zemlji.
Zašto? Najveći izvor informacija za ovaj članak bili su moji osobni fanzini, recenzije iskopane po istima i nekoliko prijatelja zinemakera iz onih dana. Jedan mali dio toga može se naći i na netu. Međutim, ogromna večina fanzina iz onog vremena nije došla ni do tiraža od 100 komada, najčešče i daleko manje. I kad jedan takav fanzin, koji je kopiran u par desetaka komada i podijeljen prijateljima, ni ne dođe do nekog drugog fanzina koji će o njemu napisat recenziju, najčešče se tu gubi svaki trag. Recimo prvi fanzin koji sam ikada kupio, davne ´85 zvao se Sluh i dolazio je iz Mostara. Niti jednom u idućih 35 godina nisam čuo da se taj fanzin igdje spomenio, bilo u vidu recenzije u nekom drugom fanzinu, kroz priču ili na internetu. I tko zna koliko je još takvih ´sluhova´ bilo širem bivše Jugoslavije.
Članak sam napisao jos 1993e godine i objavio ga na Engleskom jeziku u devetom broju svog fanzina Zips & Chains. Kad me je Goran pitao da li ga imam na Hrvatskom, a nisam ga imao, odlučio sam još malo čeprkat po fanzinima i memoriji frendova, pa kad već moram cijelo štivo prevesti, da ga i upotpunim. Tako da se u odnosu na prvobitni članak cijeli rad obogatio za nekih tridesetak fanzina što potvrđuje ideju da prikaz sigurno nije potpun bez obzira na uloženu količinu truda.
PS – Ako itko posjeduje neki fanzin koji se ne spominje u ovom članku, a rađen je između 1980e i svibnja 1991e i bavi se punkom, molim vas kontaktirajte me na commonguy @ libero.it Biće mi zadovoljstvo dodati ga na mapu.
ZIPS & CHAINS / STRAŽARNI LOPOV
