Nikola Knežević (Remenarić* još nije promijenio prezime u Remenarić) - vokal, gitara

Damir Kostanjski - Kesten

Prva postava 1991-1992: "Svijest (Awareness)"

Nikola Remenarić - vokal, gitara

Ranko Brajdić - gitara

Robert Selimović - bass gitara

Siniša Opić - klavijature

Vanja Stojković - bubnjevi

Druga postava 1993-1995: "Mess of the Ages"

Nikola Remenarić - vokal, gitara

Mladen Šoić - bass gitara

Danijel Pevec - bubnjevi

Damir Kostanjski - Kesten - design i pomoć bendu

Damir Kostanjski - Kesten:

Nikolu Knežića sam upoznal 1985. godine. Roditelji su mu živjeli u Njemačkoj, ne znam točno da li bili rastavljeni, čini mi se, no u svakom slučaju Nikola se je iz Stuttgarta preselil u Zagreb i živil je s bakom i djedom koji su bili stari i boležljivi, ali ne i bedasti. Oni su ga kužili i jako volili. Tu je bila i Ruža koja je bila njegova sestrična. Nikola je govorio tečni Njemački i Engleski, bio je jako socijalno osjetljiv, brižan ali i krhak u tijelu i duhu. Uz to je bio izrazito inteligentan i muzički talentiran. Kao mlad je naučio svirati gitaru i mogao je skidati stvari bez ikakvih problema. 

Ja sam često dolazio kod njega, pa sam mu tako jednom prilikom predložio pošto on svira da zajedno napravimo band. Bend se je zval „Park in the Theatre“ i od 1986. do 1988. Smo napravili par stvari zajedno, no zbog problema kod njega doma smo stvar zamrznuli.

Krajem 1989. Nikola je odlučio delati svoje stvari i pjevati. Jedna od njih je bila "Your Promises". U to vrijeme je nastala prva postava Svijesti u kojoj je bio i Ranko Brajdić. Dok sam tada nakratko radio s Nikolom, dao sam mu grafičke uratke za covers. Između ostalog, on mi je predložio da ja pjevam back vokale i poneke glavne, dok sam ja htio da bude obrnuto. Povrh svega je Nikola je muzički više naginjao na The Cure dok sam ja više bio za mješavinu Bauhausa i Joy Divsion-a pa smo se po drugi put zbog toga razišli.

Negdje krajem 1989. sam upoznao Mladena Šoića i tako smo on i ja isto pokrenuli naš mali projekt i isto sklepali par stvari koje smo kod mene doma vježbali. Ja sam  u to doba razmišljao o odlasku u Amsterdam i to sam rekao Mladenu, ali on je htio radije ostati u Zagrebu. Krajem ljeta 1990. sam u Jabuci upoznao Mladena s Nikolom, a na jesen Mladen i ja smo se razišli.

Ranko Brajdić:

Krajem proljeća ’91. Nikola i ja počeli smo svirati na 2 akustičnjaka. Svirali smo stvari od The Cure i to je u njegovom dvorištu zvučalo sasvim primamljivo i motivirajuće. Nikola je super skidao Smitha, imao je sličan vokal. Poslije sam shvatio da on može jako dobro skidati i boju Petera Murphya. U svoj onoj amosferi hoće – neće – kad će rat, mi smo se obadvojica prijavili u Narodnu zaštitu, išli na neke ajmo reći zadatke u kvartu i – svirali kao blesavi. Valjda je to bio neki bijeg od svega i glavni ventil za svo to sranje koje se valjalo. 

Rekao sam Nikoli da imam neke pjesme koje sam već prije pisao i jednu koju imam u glavi tad već 3 godine. Veli on daj donesi, zapiši idemo raditi nekaj zajedno. "The Girl In The Mirror" je ta koju sam 3 godine imao pohranjenu u glavi a koju sam izvukao iz kičme u 2 sata straže na rumunjskoj grani u bivšoj vojsci. Jbg, duga noć, samoća jebena, kraj svijeta, kraj svega i stvar dođe. Prvo sam mu nju donio sljedeće jutro. Kasno to popodne smo je već svirali, svak svoje dionice, on ju je odpjevao – bila je savršena na 2 akustičnjaka. Stalno smo tako radili. Ili sam ja donio svoj tekst ili on svoj – i napravio bi skoro cijelu stvar – ja sam samo znao dodati neku dionicu, ideju… 

Cijelo to ljeto dok nismo znali kad bude grunulo mi smo po malo uz sve ostalo radili materijal. Na jesen se prijavljujem za front ali me ne dižu. Sad već imamo materijal skoro za album, klepamo opremu. Ja sam još radio pa je bilo nekaj siće i u 12. mjesecu idemo kod Danykena i snimamo najdražu - "The Girl In The Mirror". Nikola ima od prije snimljenu demo verziju na 4 kanalnom mixu "If You See" koju je on prije koju godinu napravio s meni nepozbatim dečkima. Više se ne sjećam tko je još bio u tom studiju osim Nikole, mene i Duxa (on nam je uletio odsvirati stringove jer još tada nismo imali klavijaturistu). E da, bass je odsvirao Nikola, bubnjevi su bili (po meni razočaravajuća i jadno sklepana ritam mašina). Jbg. – kolko para tolko i mjuze. Danyken nam priča o nekim jebenim Pipsima koji su budućnost… I – za 250 DM evo pjesme.

Tada upadaju Robert Selimović sa basom, Siniša Opić na klavijaturama i Vanja (Stojković - nisam siguran) kao stup – jebeni turbo bubnjar. Nakon toga moj susjed Mario Delić namjerava napraviti rad za upis na filmsku akademiju pa mu treba video uradak. Nama treba spot – i eto nas na hit depou. 

Kod Nikole se vježba, idu svirke u Klubu 88 i još ponegdje kaj je tada još radilo. Na Hit depou se vrtimo – ok, ali šiba dance shit sve više. Odlazimo na mini turneju Rijeka (Palach), Pula (Piramida) i Mala dvorana (Dom sportova) gdje se upoznajemo i sviramo sa hrpom tadašnjih alter rock sastava. Organizator je neka udruga za promicanje alter scene, koliko se sjećam, ali imena se ne mogu sjetiti. Bila je i Phantasmagoria. Izabrani smo da idemo u SAD (i Kanadu čini mi se ) na turneju u okviru predstavljanja kulturno umjetničke hrvatske scene. Ja napokon dobivam poziv i idem na front. 

Nikola pokušava sve da me vrate, a ja mu objašnjavam da sam se ja i onako sam javio… Slijedi natezanje oko toga da li će se ići – neka 2 mjeseca… Na bojištu dolaze plavci, nas kao brigadu više ne trebaju, ja trebam s dečkima na turneju, izlazi članak u večernjem o tome, naša slika, moji dečki i zapovjednik vide i dobivam privremenu demobilizaciju. 

Dva tjedna poslije brigada se rasformira i svi idu doma, dečki u bendu doveli novog bubnjara i gitaristu umjesto mene dok sam bio na frontu. Napravili su još jedan koncert u Pauku bez mene, otpao odlazak u SAD i – dečki su se razišli. Ne znam ni danas zašto. Bitno je da smo imali sve svoje pjesme – 12 – 15 od kojih su po meni bar 10 bile odlične, sve na engleskom. Bile su posebne, točno se vidjelo koje su njegove, a koje su moje. On je imao malo teksta i bile su lakše za otpjevati (možda malo više pop) a moje su bile s više teksta, za nijansu jače alter. Njegova je "Stranger". Nakon "The Girl In The Mirror" koja je jako vukla na The Cure jako smo se trudili da više ni jedna ne ide na njih. Imali smo materijala za odličan prvi album, ali nikad nije snimljen.

Damir Kostanjski - Kesten:

Nikola Knežić i Mladen Šoić su bili glavne face u bendu Mess of the Ages. Jako talentirani i kreativni. Ja sam par puta čisto iz gusta svirao s njima, a oni su redovito svirali po koncertima dok rat nije sve ujebal.

Za vrijeme rata smo se put videli na tulumima, a na ljeto 1993. ja sam otišel u Amsterdam. Poslali su mi tamo materijal na kojem su radili, ali na žalost je moja žena ne znajući što radi bacila stare kazete i sav materijal, ko i puno mojih grafičkih crteža u smeće. Tu se niš nemre. 

Mladen Šoić:

U ljeto 1993. godine, nakon raspada grupa Svijest. Nikola i ja osnivamo grupu „Mess of the Ages“.

Nikolu sam, preko Kestena, upoznao nekoliko tjedana ranije u Jabuci. Tada sam svirao gitaru s Kestenom. Grupa se zvala Park Theatre. Sviđale su mi se pjesme grupe Svijest i Nikolin vokal. Kada mi je ponudio mjesto bas gitariste nisam puno razmišljao, pristao sam i zamijenio s Kestenom svoju akustičnu gitaru za bas koji mu je cura donijela iz Praga. S maturalca. Nakon promjene nekoliko bubnjara, Danijel Pevec (bubnjar grupe Phantasmagoria) postaje trajno rješenje. Nikola je u novoj postavi bio pjevač, glavni kompozitor, tekstopisac i gitarist. Napravljene su nove pjesme, a probe smo održavali u Nikolinoj kući na Jarunu.

Prvi nastup imali smo u Klubu 88 negdje u jesen/zimu 1993, a ostale u uobičajenim prostorima (GSK Jabuka, KSET…). U nekim razdobljima smo na probama i nastupima uz Nikolu imali i dodatnog gitaristu. Jedan od tih gitarista, Igor, se dobro uklopio u grupu i raspravljali smo da s njegovim autom odemo u Njemačku i pokušamo tamo. Na žalost, tada je baš Nikola bio protiv. Da smo otišli možda bi još bio živ.

U dva navrata snimili smo po nekoliko pjesama u studiju Best Music, s ton majstorom i producentom Sinišom. Pjesma koja je najbolje prolazila kod publike je bila "Love Mask".

U jesen 1994. godine ja sam otišao u London i od tada je grupa radila samo povremeno, bez značajnih snimki i nastupa.

Nakon mog povratka iz Londona još sam se nekoliko puta našao s Nikolom, čak smo s Danijelom odsvirali i nekoliko proba. Nije više bilo isto. Nikola je bio sve lošije nakon što se razišao s dugogodišnjom curom i izgubio posao. Sve više je živio u izmaštanom svijetu i teško je bilo razaznati što je istina a što samo u njegovoj glavi. Stvarnost mu je postajala sve teža i teža dok nismo saznali da je nađen mrtav u šumi na Jarunu.

Ja sam po odlasku u Amsterdam nastavio dolaziti u Zagreb. Nikolu sam vidio zadnji put negdje sredinom ljeta 1995-te. Izgledal mi zbunjen i u panici iako je rekel da je sve u redu. Nije imal love pa sam mu malo dal. Nismo puno pričali o mjuzi, sam je rekel da radi na novim idejama. Kasnije tog dana sam svratio i do Mladena koji mi je objasnio situaciju i rekao da se je bend raspal zbog Nikolinog lošeg duševnog stanja.

Kada sam 2001. godine opet došel u Zagreb, Nikole više nije bilo...

Nikola je bio moj frend i što god da se je dogodilo takav kraj nije zaslužio. 

U REALIZACIJI POSTA SU SUDJELOVALI:

DAMIR KOSTANJSKI

RANKO BRAJDIĆ

MLADEN ŠOIĆ

GORDAN TOPIĆ

STRAŽARNI LOPOV

Sada već davne 1959. godine, u Zagrebu je osnovana  umjetnička grupa GORGONA, koju su činili ponajbolji hrvatski umjetnici 20. stoljeća, kipar Ivan Kožarić, slikari Josip Vaništa, Julije Knifer, Đuro Seder i Marijan Jevšovar, arhitekt Miljenko Horvat, te teoretičari umjetnosti Dimitrije Bašičević Mangelos, Matko Meštrović i Radoslav Putar. 

Točno pedeset godina kasnije na drugom kraju beskonačnog štapa pojavila se multimedijska art skupina GORGONA NOVA i duh starih gorgonaša je oživio ispod crnog cilindra na glavi Branka Kostelnika. 

Branko Kostelnik je producent i voditelj Odjela za programsko-izložbenu djelatnost u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti, novinar, publicist, glazbenik i multimedijski djelatnik, lider nekadašnje kultne osječke grupe Roderick, kasnije Roderick Novy. Popričao sam sa njim za Stražarnog Lopova o tome što se to događa kad se ugase svijetla u muzeju i kad se začuje glas koji govori:

ONA SE PONOVO RAĐA I PONOVO POKUŠAVA RODITI. GORGONA. GORGONA NOVA!!!

Kako bi nekome tko nije upoznat se njenim radom u najkraćim crtama opisao djelovanje grupe Gorgona u šezdesetim godinama? 

Mislim da odmah treba reći da je Gorgona svojom  ne-neophodnošću davni početak određen  da bude bez razvoja i cilja. Veoma ograničena na početak koji traje, nedefinirana i neodrediva, sličnost njenih suprotnosti i veze njihovih struktura temelje se na neprihvatanju. Čega? Na neprihvatanju, ako je odgovor obvezan, onih procesa koji joj se nude kao spasenje u njenoj  tajanstvenoj boli, a u kojima ona ne vidi nego potvrđuje svoje nesreće.    

Što je konkretno iniciralo stvaranje Gorgona Nove i kako je došlo do tvoje suradnje sa gitaristom Igorom Arlovićem na tom projektu?

Doprle su, naime, i do mene vijesti  da su u toku pripreme za osnivačku sjednicu novoga društva. Glasovi se prenose gradom da je konstituiran Osnivački Odbor koji svojski radi na redigiranju  novoga plana rada i novih pravila društva. Stoga vas usrdno molim, gospodine Predsjedniče, da poduzmete sve potrebne mjere i korake, kako bi novo Društvo što je prije moguće stupilo na pozornicu događaja. Također Vas ponizno molim da me o svemu što prije i iscrpno izvjestite.     

Otprilike dvije godine pripremali ste se u potpunoj tajnosti. Kako je tekao taj proces od iskre do svjetlosti?

Oskudnost njenog predmeta i neprestani početak njene egzistencije nalovljuju se međusobnim ukidanjem. Ona se ponovo rađa i ponovo pokušava roditi. Ona nema što dodati ni reći, ona se irealizira. 

Pročitao sam da si od Josipa Vanište dobio blagoslov za ime i korištenje njihovih umjetničkih materijala. 

Kolektivno djelo je učiniti nemoguće.

Da li je možda komentirao tvoj beskonačni štap s dva kraja koji si dao izraditi po uzoru na njegovu instalaciju „Beskonačni štap/U čast Manetu“?

Stari ciilindar i crni štap kupujem. Ponude s cijenom pod broj 2628-2-4. Ponuda: imadem dva stara cilindra i crni štap-ebanovina s krasnom srebrnom drškom. Cijena: 5 000 dinara. Imadem i smoking.

Svakako, stoga valja  pristupiti  ostvarenju toga velebnoga umotvora kako bi opća dobrobit  krenula na bolje. 

Tekstovi koje koristiš su kako si jednom prilikom rekao citati misli i djela starih gorgonaša iz šezdesetih. Da li su ti citati preuzeti iz njihovog aničasopisa „Gorgona“ ili se radi o nekom drugom izvoru?

Kako bismo pri uzvišenomu svome potonjem zadatku lakše stigli do svojega cilja, raditi nam je na kolektivnom djelu  bez ikakve vidljive suradnje.

Tko je zaslužan za onu glazbenu stranu? 

Na trnovitom putu do svrhe našega nastojanja, treba smetnuti s uma svaku korisnost, a nikako ne valja računati na bilo čiju harnost ili možebitnu pohvalu.    

Gorgona Nova se prvi puta pojavila u javnosti za Noć muzeja 2012. godine u dvorani Gorgona (a gdje drugdje), u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, multimedijalnim performanceom „Gorgona u Gorgoni“. Možeš li opisati koncept toga performancea?

Kolektivnom plodu našega pregalaštva svatko će posve slobodno doprinijeti ponešto u onome smislu iz kojega ka žiži viših naših interesa dolazi. To jest: kako se budu u žiži  sastajale  sve različitosti, tako će one i istim pravcima i težiti da se ka svojim  ishodištima i vrate.       

Sa „Gorgonom u Gorgoni“ ste do sada održali puno nastupa po čitavoj regiji. Da li bi neki posebno izdvojio?

Svaki nesklad i očigledna nerazumljivost cieline, kao i njezine nerazumnost bit će nam vjerodostojnim dokazom da je nemogućnost savladana na jedini mogući način, to jest sačuvano je njezino glavno ponajbolje svojstvo.  

Da li je po tvom mišljenju Gorgona Nova publici otkriva staru Gorgonu ili su ljudi koji dolaze na vaše nastupe već upoznati sa idejom starih gorgonaša te vašu muziku doživljava kao svojevrsnu nadogradnju stare Gorgone?  

Svi znaci i posljedice stanja slavnoga našega Društva u toku posljednje godine i više danah nesumnjivo i nepobinto svjedoče da je biće Društva obuzela nemilosrdna i svirepa smrt.   

Moram priznati da me baš ugodno iznenadio vaš prvi tzv. crni album „Izvolite prisustvovati!“ osmišljen kao multimedijska knjižica. Nešto više o tom izdanju?

Gorgona crna 

      Gorgona black

            Noir de Gorgon

U vašem press materijalu ste otprilike napisali da je projekt Gorgona Nova zamišljen kao work in progress u kojem će se povećavati broj članova nukleusa art rock benda, sa tendencijom formiranja klasičnog rock-sastava unutar cijelog multimedijskog projekta Gorgona Nova. Gdje ste u tom procesu sada nakon što ste daleku 2020-tu ostavili iza sebe?

Bivše Glavno Predsjedništvo i bivše Tajništvo pozivaju uzorito i veleučeno članstvo da izvole pristupiti pregledu tiela blagopokojnika i to dana 20.siječnja o.g. u 12 satih.      

Tko je sve ostavio svoje tragove u Gorgona Novi?

Zemaljski ostatci blagopokojnika bit će navedenoga dana izloženi u Sali za satanke u IV spratu kuće u Ilici br.11. 

Imaju li vaši „gorgonaški“ pseudonimi neko posebno značenje? 

O danu i uri sprovoda i zadušnicah uzorito će članstvo blagovremeno biti obaviešteno. 

Navodno snimate novi materijal „Meandar album“ i pripremate novi performance „Knifer, ich liebe dich!“. Možeš li mi otkriti nešto o tim novim projektima? 

Prema izričitoj želji blagopokojnika neće se priređivati nikakva svečanost niti će biti podignut ranije predviđeni spomenik. 

Prošle godine nas je u stotoj godini napustio stari gorgonaš Ivan Kožarić. Radili ste zajedno na puno zajedničkih projekata i puno ste se privatno družili. Znam da bi o tome mogao pričati satima, ali ne mogu a da te ne zamolim da mi za Stražarnog Lopova ispričaš bar nešto o toj vašoj umjetničko-prijateljskoj suradnji? 

Kolektivno učiniti odljeve u gipsu unutrašnjosti glava svih gorgonaša, nitko ne može biti oslobođen.

Učiniti, diskretno, odljeve unutrašnjosti nekoliko značajnih automobila, unutrašnjosti garsonjera, stabalja, unutrašnjosti jednog parka itd. Uglavnom svih značajnih šupljina u našem gradu.

Obuzima me osjećaj zdovoljstva i ponosa što imam uru na ruci.

            Siromaštvo obećava

      Siromaštvo obećava

Siromaštvo obećava….

Što reći za kraj. Tko? GORGONA NOVA i GORGONA. Kada? BILO KAD! Gdje? BILO GDJE! … Ja bi još dodao. IZVOLITE PRISUSTVOVATI jer ovaj projekt je zbilja nešto posebno. 

Gorgona je kurva….Nužno dosadna jer postoji…Pokušava se roditi…Neprestano…Teče uz brdo…Neuništivo traje…Ne volim jer..mrzim..Ali ipak postoji..Gorgona uopće nije, ali me jako zanima…Ljubav…Opet kurva…

MUZEJ MODERNE I SUVREMENE UMJETNOSTI RIJEKA, 4.5.2018.

LJUBLJANA, KINO ŠIŠKA, 4.6.2018.

BEOGRAD, MSU, 12/2018

GORGONA NOVA - FB

STRAŽARNI LOPOV 2021

NA STRAŽARNOG LOPOVA ZALIJEPIO: IGOR MIHOVILOVIĆ

Mario Fišter je u Zagrebu sredinom 80ih svirao bubnjeve u matičnom punk bendu Generali, te u Patarenima, DGBBu (Društvo Graditelja Bolje Budućnosti) i s Motusima, s kojima je snimio prva 2-3 dema, a La Folee bend je nastao u ranim devedesetima iz spontanog sviruckanja i pjevuckanja u fazama njegovog zajedničkog života sa Ivankom Mazurkijević i Sanjom (sada  Fišter) u Berlinu. Prvi album La Folee “The Way Up“ je objavljen tek prošle godine i zbirka je songova nastalih između 1993. i 2021. godine. 

NAPISAO: MARIO FIŠTER

/ STRAŽARNI LOPOV 2022 /

Sanja, Ivanka i ja, tih ranih 90ih, povremeno smo živjeli zajedno u stančiću u Istočnom Berlinu - Mitte. 

Ivanka, čest gost kod nas, 2-3 puta godišnje, par tjedana do par mjeseci u komadu, u malom ofucanom stanu u s grijanjem na ugljen, bez telefona. Naravno, vrijeme bez mobitela. Sanja je u to vrijeme upravo počela studirati klasične udaraljke na Glazbenoj Akademiji, istoj na kojoj je par godina prije studirala i Nina Hagen prije selidbe u zapadni Berlin.

Idemo u taj “zabavan dan”, neke 1994, ozbiljno hladno. Ja se vraćam s posla, Ivanka je doma, Sanja na akademiji. Kuhinja nam je trenutno razvaljena, pa ne možemo ništa kuhati. Nekakvi Mat i Pat majstori nam rade novi pod. Doslovno rupa u podu, s pogledom na neku šupu kat ispod. Gladan, i ne mogu živjeti od voćnih jogurta i čipsa kao Ivanka, pa rekoh, ajmo u selo kod Kineza iza ćoška. OK, naložimo peć, pametni kakvi jesmo, stavimo gaće i čarape na peć da se brže osuše, drito na gornji dio peći, zalupimo vrata i odemo na večeru. 

Kod Kineza, listajući Zitty (Zitty i TIP su bili nešto poput Londonskog Time Outa, magazini koji donose pregled aktualnih događanja u gradu), skužimo da tu večer, iza ćoška u klubu ACUD, svira bend “Engine 54”.

“Engine 54” otkrio sam par mjeseci prije gledajući Ska festival u Pfefferbergu, u jednoj od brojnih koncertnih dvorana/klubova u tadašnjem Prenzlauer Bergu. Ska bend, Skatalites-like style, predobro rasklimani s 60's groovom, galerija neobičnih i vrlo različitih likova u bendu, često u nekakvoj simpatičnoj svađi usred nastupa. Rekoh, ko bog, Ivanka, ajmo u ACUD, to nam je pjehe 5 minuta, bend je super, večer će biti zabavna. Može.

Poslije večere moramo ipak prvo doma, da napišemo Sanji cedulju gdje smo, da dođe za nama u ACUD kad se vrati s Faksa. Ulazimo u stan po olovku i papir, a u hodniku nas dočeka debela dimna smrdljiva kulisa. Ništa se ne vidi. Ja dignem jaknu na usta i, na Ivankin ushit - detalj koji već 30 godina prepričava posvuda, skočim u dim kao da preskačem prepone ili susjedovu živicu.

Ona se smije zbog mog “preskoka” i uskoro ulazimo u goreću sobu. Tapete pored peči u vatri, buktinja prebacila i na tepih. Ja panika, bacam neku vodu, ugasim nekako zapaljenu tapetu, tepih. Ivanka cijelo vrijeme ne prestaje vrištati od smijeha gledajući gašenje požara nedobrovoljnog zbrda-zdola vatrogasca. Smijeh se duplo pojačava nakon sto je spazila reljefe od pepela nastalih od izgorjelih gaca i čarapa na peći. Na taj prizor je i mene napustila panika i krenuo smijeh. Stan spašen, dokumenti, gitara i Ivankine prnje s buvljaka, sve tu. Nije tako strašno, no stan je i dalje pun dima i smrdi užas jedan. 

Od sigurne katastrofe nas je tako spasila činjenica da je tada bilo vrijeme bez mobitela, pa smo se morali vratiti u stan. Pisali smo poruke na papirićima. U cijelom istočnom i dobrom dijelu zapadnog berlina, stanovi su imali zahaklane blokiće I olovku na vratima od stana. Centar njemačkog glavnog grada...

OK, trebamo još izluftat, rastjerat dim i smrad. Otvaramo  prozore i dim počne izlazit. Da neki prolaznik, vidjevši ozbiljan dim koji izlazi iz stana na prvom katu, ne bi zvao vatrogasce ili još gore policiju, pada nam na pamet bistra ideja: 

Ivanka šatro sjedi na prozoru, puši cigaretu i glumi ležernost, dok sav taj pakleni dim iz stana dolazi kao od jedne jedine zapaljene cigarete. To je trebalo vidjeti s ceste...

Plan je uspio. Ivanka je dugo sjedila i pušila na hladnoći dok se dim nije razvjetrio. Sve bez nepotrebnog alarma. Nakon kakve-takve sanacije zgarišta legli smo premrzli u smrdljivu i nagorjelu sobu. Čekajući Sanjin dolazak i njezinu reakciju.

Na koncert u ACUD naravno nismo išli tu večer (BTW, klub ACUD postoji još i danas, što je jedan od rijetkih preživjelih berlinskih klubova iz 90ih. Skroz promijenjen i izgled i koncept, ali ipak...).

Par mjeseci kasnije gledao sam koncert “Engine 54” na nekom drugom mjestu, pritom zaparlao trombonisticu u bendu, genijalnu Tanju Becker. Žicao sam ju da mi dođe svirati trombon za pjesmu „Party in Potsdam“ koju smo Ivanka, Sanja i ja baš radili u doba oko ovog požara. 

Dvije godine kasnije, 1996, smo, prilikom naših prvih koncerata u Berlinu, s Tanjom Becker nastupali u ACUDU. S Tanjom smo postali frendovi i za La Folee je sastavila i odsvirala trombon i brass linije koje se eto mogu čuti na našem albumu The Way Up koji je izašao 09.09.2021. i koji je kombinacija "arheoloških" snimaka iz 90ih i novih kompozicija. 

Ivanka je 90ih paralelno s La Folee počela pjevati i u bendu Stampedo, kasnije je s Mrletom iz Let3 započela različite projekte kao MrLee & IvaneSky, te raditi glazbu i pjevati za brojne kazališne predstave.

La Folee trenutno sprema drugi album koji ce biti predstavljen u drugoj polovici 2023.

Sanja je uspješno završila svoj studij klasičnih udaraljka na berlinskoj glazbenoj akademiji gdje danas radi kao profesorica.

Još smo tu u Berlinu, s centralnim grijanjem i mobitelima...

"THE WAY UP" Album - Download or Stream:

APPLE MUSIC 

SPOTIFY

AMAZON MUSIC

DEEZER

Multimedijalna događanja tijekom više od mjesec dana Ljeta u MSU  donose izvrsne sadržaje, velike zvijezde i najnovija umjetnička otkrića po principu „5 u 1“: koncerti, izložbe, kazalište, performans, film! 

Ove godine Ljeto u MSU počinje 30. svibnja – na Dan državnosti i nakon toga se nastavlja svake subote do 2. srpnja (obratite pažnju da se samo otvorenje održava u ponedjeljak, 30. svibnja, na Dan državnosti, a nakon toga se Ljeto nastavlja u svojem redovnom subotnjem terminu, svaki vikend do 2. srpnja). 

KONCERTI

30.5. Pussy Riot

PUSSY RIOT je ruski feministički, anarhistički, punk rock sastav sa sjedištem u Moskvi poznat po izvođenju politički motiviranih prosvjednih performansa, odnosno kritici predsjednika Vladimira Putina. Osnovana u ožujku 2011., grupa je na neuobičajenim javnim mjestima izvodila nedozvoljene i provokativne nastupe, iz kojih su nastali glazbeni spotovi objavljeni na Internetu. Teme koje je sastav opjevao uključivale su feminizam, LGBT prava i protivljenje ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu, kojeg je grupa smatrala diktatorom. 

Svjetsku slavu su stekli 2021. kada je pet članova grupe izvelo performans u moskovskoj Katedrali Krista Spasitelja. 17. kolovoza 2012. tri članice Pussy Riot kolektiva - Nadežda Tolokonjikova, Marija Aljohina i Ekaterina Samutsevič osuđene su za huliganizam i poticanje na vjersku mržnju, a svaka je osuđena na po dvije godine zatvora.

Suđenje i kazna izazvali su značajnu pozornost i kritike, osobito na Zapadu. Tolokonjikova i Aljohina puštene su na slobodu  23. prosinca 2013. Nakon puštanja, Tolokonjikova i Aljohina i nekoliko drugih članova nastupili su kao Pussy Riot tijekom Zimskih olimpijskih igara u Sočiju.

Između 2014. i 2016. Pussy Riot (Tolokonjikova i Aljohina - zajedno ili odvojeno, s različitim sastavima) snimili su i objavili nekoliko videa. Tolokonjikova i Aljohina nastupale su kao govornice na mnogim međunarodnim festivalima i konferencijama u SAD-u, Kanadi, cijeloj Europi, Australiji, Singapuru.

2016. godine Marija Aljohina uspješno je debitirala kao glavna glumica u predstavi „Burning Door” Bjeloruskog slobodnog kazališta, priči o trojici umjetnika koji su postali politički zatvorenici u Rusiji.

U prosincu 2016. Marija Aljohina i glazbeni producent Aleksandr Čeparuhin započeli su novi projekt - „Riot Days” show - predstavu temeljenu na Aljohininoj knjizi „Riot days”. Predstava je inovativna kombinacija glazbe uživo, kazališta i videa. To je osobna priča o Aljohinoj kao članici Pussy Riot: akcije na Crvenom trgu i u katedrali, uhićenje, sud, zatvor. 

„Riot Days” show je gostovao po cijelom svijetu, imao je više od 200 nastupa u Europi, SAD-u, Brazilu, Australiji i Novom Zelandu. Projekt je dobio prestižne međunarodne nagrade, uključujući Herald Angel Award i Total Theatre Award of Edinburgh Festivals. Sadržaj predstave često se mijenja, dodaju se nove epizode i nove pjesme koje govore o progonu političkih zatvorenika i ruskoj agresiji na Ukrajinu.

Od 2021. do 2022. Marija Aljohina provela je više od godinu dana u zatvoru i u kućnom pritvoru samo zbog postova na društvenim mrežama koji podržavaju ruskog oporbenog čelnika Alekseja Navaljnog, kojeg je Putinov režim otrovao, a zatim zatvorio.

4.6.   Mizar

Mizar je kultna makedonska gothic rock grupa nastala 1981. godine u Skoplju i jedna je od pionira dark zvuka na ovim prostorima. Ime nose po zvijezdi Mizar iz sazvježđa Velikog medvjeda, zvijezdi vodilji mnogim putnicima. 

Jedinstveni po pjevanju na materinjem jeziku, u svoj zvuk su na jedinstveni način provukli prizvuke makedonskog etna i vizantijskih tradicija, upakirane u prilično mračnu atmosferu kojoj posebno doprinose duboki vokali zasnovani na crkvenom slavenskom pjevanju. 

Zbog avangardnog zvuka i imidža, njihovih pravoslavnih kršćanskih sklonosti i podrške makedonskom samoodređenju, bivši komunistički režim njih je gledao s određenim stupnjem sumnje. Ipak, grupa je dobila veliku medijsku pozornost uključujući i brojna gostovanja na nacionalnoj televiziji.

Status kultnog benda postigli su ponajviše zahvljajujući istoimenom albumu prvijencu iz 1988. godine, prvom takvom na makedonskom jeziku. Na albumu je, sad već nezaboravan hit „Devojka od bronza“ , a uz autorske pjesme objavili su i zapaženu pjesmu „Zlatno sonce“, obradu makedonske narodne pjesme „Zajdi zajdi“. Album je iste godine proglašen najboljim u bivšoj Jugoslaviji, a grupa Mizar je postala koncertna senzacija i odgovor na svjetski gothic rock trend koji je u to vrijeme bio aktualni glazbeni pravac. 

Svoje drugo ukazanje imali su 1991. godine kada objavljuju drugi studijski album „Svjat Dreams 1761 – 1991“ skraćeno „Svjat Dreams“. Naslovna pjesma zanimljiva je obrada hita grupe Eurythmics „Sweet Dreams“, vokalno interpretirana staroslavenskim crkvenim izričajem, uz tradicionalnu slavensku glazbenu podlogu. S albuma se izdvajaju i pjesme „1762“, obrada narodne makedonske pjesme „Dom“ te pjesma „Dumanje“. 

Tijekom 2000-ih, Mizar je imao još tri ukazanja (referenca na objave aluma): 2004. –  „Kobna ubavina”, 2007. - „Pogled kon cvetnata gradina” i 2010. - „Deteto i beloto more” u izvedbi Mizara i Harmosina - višečlanog bizantskog crkvenog zbora koji je preuzeo ulogu glavnog vokala na cijelom albumu. 

Potonje i peto ukazanje karakterizira glazba prilično drukčija od prethodnih albuma. Više je sakralna, ambijentalna i još više priklonjena makedonskom etno zvuku. 

Najnovije šesto ukazanje, najavljeno je 2020. pjesmom „Galeb“. To je bio i početak suradnje Mizara i Tihomira Jančovskog, cijenjenog makedonskog pjesnika i književnka. Jančovski potpisuje tekstove novih materijala koje je Mizar objavio tijekom 2021.: „A Day Is Coming / Доаѓа Ден”, „Luzna / Scar”, „Messengers Of The Downfall” (Glasnici na padot)” i  „1903”, pjesma o slobodi pjevana po tekstu poznatog makedonskog književnika Petre M. Andreevskog napisanom prije gotovo 50 godina. Tema slobode nažalost je vrlo aktualna, a Mizarova interpretacija izrazito moćna. 

„Izgoren od ova sonce” (Burned By This Sun) nova je pjesma objavljena početkom 2022. kojom Mizar u ozbiljna glazbena djela pretače ljudsku pojavnost na ovoj planeti, teška osjećanja s kojima se bore mnogi među nama.

Od osnutka pa sve do danas, jedina konstanta Mizara je kompozitor, gitarist i ideološki lider grupe, Gorazd Čapovski, a od ove godine Mizar će uživo nastupati u novo formiranoj, šesteročlanoj postavi. 

U ožujku 2022. u Skoplju je predstavljena monografija „Mizar - Otkrivenja 1981-2021“, glazbenog novinara Toše Filipovskog.

11.6. J.R. August

Jedan od najznačajnijih kantautora nove generacije, sjajni J.R. August 11.6. dolazi u MSU!

Višestruki dobitnik domaćih glazbenih nagrada na velikom koncertu u MSU nastupit će u punom sastavu, sa svojim bendom i zborom.

Novim pjesmama „Dealing With The Pain” i „I Forgive Her” inspiriranim vremenom u kojem živimo, J.R. August će uz već dobro znani materijal s albuma „Dangerous Waters” promovirati i svoj novi studijski album „Still Waters”.

Naš istaknuti kantautor i producent iz Zaboka, doslovce je oborio s nogu domaću i regionalnu publiku i medije s maestralnim radom „Dangerous Waters”. J.R. August je pobrao pohvale kritike i publike, a album se našao i na listama najprodavanijih izdanja. Vlasnik je Porina za album godine, najbolji album alternativne glazbe, najbolji koncertni album, najbolji video broj te novog izvođača 2020. godine, a koncert u MSU bit će prilika da pokaže zašto ga zovu vanserijskim autorom i izvođačem svjetskog kalibra.

18.6. Grše

Grše 2021. izbacuje svoj drugi po redu album „Platinum“ s kojim se etablira kao jedno od najzanimljivijih i najenergičnijih novih imena na hip-hop sceni što dokazuje rasprodanim solo koncertima i nastupima na svim većim regionalnim festivalima.

„Prvi album „Tilurium” dočekan je s primjetnim entuzijazmom pojačanim hitom „Badr Hari”, no „Platinum” u svojih 45 minuta pokazuje razinu autorske namjere i ambicije rijetko viđene u sceni sve koncentriranoj na uspjeh individualnih pjesama. U tom smislu „Platinum” me podsjeća na „My Krazy Life” debi YG-ja, još jedno ambiciozno ostvarenje koje predstavlja uvid u životni stil koji me apsolutno ne zanima. Ključna za to je jedna naizgled jednostavna, ali u praksi rijetko prisutna stvar – višeslojnost. Da je cijeli album sagrađen oko prilagodbi UK i Brooklyn Drilla domaćem terenu kao npr. u iznimno efektnoj „Gangland”, vrlo bi brzo zaglavio u monotoniji, no varijacija u instrumentalima i stilu repanja (ako već ne u tematici) uzdižu album debelo iznad prosjeka.” - Karlo Rafaneli, Music-box.hr”

25.6. Vlado Kreslin

Vlado Kreslin već je tridesetak godina najpopularniji slovenski kantautor. Nažalost, nedovoljno poznat u Hrvatskoj koliko bi to kvalitetom i emotivnošću pjesama i glasa zasluživao premda je surađivao s hrvatskim glazbenicima i glazbenicama poput Lidije Bajuk, Livija Morosina, Drage Mlinarca, Rade Šerbedžije, Šajete, Parnog valjka (koji je svojedobno obradio Kreslinovu „To ni političen song“) te s američkim i europskim kantautorima poput Chrisa Eckmana (čiji su The Walkabouts svojevremeno obradili Kreslinovu kultnu skladbu „Tista črna kitara"), Stevea Wynna, Allana Taylora, Hansa Theesinka, Mary Coughlan. Nedavno je na CMC-u bio prikazan izvrstan Kreslinov „lockwdown” koncert, a kakav je bio njegov glazbeni put možete saznati iz dokumentarnog filma „Pjevaj mi pjesmu“ („Poj mi pesem”) scenarista i redatelja Mirana Zupaniča. 

Nakon „staža“ u sastavima Horizonti tijekom 70-ih i Martin Krpan, Vlado Kreslin se početkom 90-ih etablira kao jedan od najboljih kantautora u Sloveniji, ali i šire, još otkako su rock-kantautorstvo na ove prostore uveli Drago Mlinarec i Tomaž Pengov. Često ga nazivaju i „slovenskim Dylanom“ ispred kojeg je dva puta nastupio, ali nijednom upoznao, a zbog iznimne srčanosti i energičnosti jednom se od napora doslovce srušio na pozornici.

2.7.   Sara Renar

Sara Renar je nagrađivana zagrebačka kantautorica i pripada skupini najpriznatijih glazbenih imena nove generacije u regiji. Iza sebe ima pet samostalnih diskografskih izdanja u kojima potpisuje tekst i glazbu. 

Album „Djeca“ je 2014. godine nominiran za nagradu Porin za najbolji debitantski album, dok je 2015. za EP „Jesen“ Sara nominirana u dvije kategorije (najbolja ženska vokalna izvedba, najbolji alternativni album), a Porin je osvojila u kategoriji vokalne izvedbe.

 „Tišina“ iz 2016. je za istu nagradu nominirana za album godine i najbolji alternativni album, a isti album je zaslužio nominaciju za IMPALA europski album godine. 

Posljednji live album „Gdje povlačiš crtu“ odjeknuo je u svim medijima, a prema svim kritikama je revolucionarni i svjetski materijal koji zaslužuje posebnu pažnju. 

U posljednje tri godine Sara je zabilježila oko 250 koncertnih nastupa diljem Europe i regije. Osim vlastite autorske glazbe, surađivala je na projektima kazališne skupine Montažstroj i umjetničkog kolektiva SKROZ , česta je suradnica književnih manifestacija „Goranovo proljeće“, „Tko Čita?“, „Sjećanje na Tina“ i „Doručak kod Krleže“, surađuje sa svjetski priznatim DJ imenima (Insolate, Hibrid) te radi glazbu za multimedijske projekte. Dobitnica je raznih europskih priznanja i stipendija, uključujući projekt Europske Unije za potporu mladih glazbenika „European Music Incubator“, europsku potporu za mobilnost umjetnika i-Portunus te OneBeat Balkan umjetničku rezidenciju. Kritika je odlično recenzirala sva dosadašnja izdanja i live nastupe koji su Saru stavili u sam vrh nove muzičke scene u regiji. 

Renar trenutno promovira svoj četvrti studijski album „Šuti i pjevaj“ te EP suradnje s renomiranom DJ Insolate „Hyperventilation“.

PERFORMANSI 

Nina Kamenjarin; Ivan Lušičić LIIK; Mario Matoković; Mia Štark i Yun Collective;  Zrinka Užbinec; Teatar Cirkus Punkt

FILMOVI

Još jedan dah;  Cyrano;dokumentarni program: Mizar; Vlado Kreslin; Električni orgazam 

KAZALIŠTE

Program se realizira u suradnji s Eurokazom i donosi tri vrhunske predstave kazališta Vaba Lava iz Tallinna u Estoniji,  jednog od najzanimljivijih suvremenih kazališta baltičke regije. Riječ je o vizualno atraktivnim predstavama snažnog inovativnog izričaja, koje se bave temama koje su u ovom trenutku iznimno relevantne zbog trenutne geopolitičke situacije na tom području.

Program Eurokaza – gostovanje estonskog kazališta Vaba Lava (Tallin) 

Predstave:

Error 403 (režija: Nikolai Halezin, Natalia Kalida) 

Drama Nikolaia Halezina govori o prvoj dokumentiranoj žrtvi revolucije u Bjelorusiji - Aleksandru Taraikovskom. Aleksandar je poginuo tijekom masovnog prosvjeda koji je započeo nakon lažnih predsjedničkih izbora 10. kolovoza 2020. godine. 34- godišnji Taraikovsky ubijen je u centru Minska nakon što ga je pripadnik posebne policijske jedinice, koja je poslana da rastjera prosvjednike, pogodio sačmaricom u prsa. Glavni lik predstave, međutim, nije Taraikovski, već Nikita, pripadnik specijalne jedinice Almaz, koji je ispalio smrtonosni hitac. Almaz je posebna jedinica za borbu protiv terorizma bjeloruskog Ministarstva unutarnjih poslova. Osnovano prije 15 godina, Kazalište Halezin (Bjelorusko slobodno kazalište, BFT), trenutno smješteno u Londonu iz političkih razloga, odabire svoje produkcije na temelju tri načela: socijalne pravde, zabranjenih tema i kršenja ljudskih prava. "Naš pristup usko je povezan s istraživačkim novinarstvom", stoji na njihovoj web stranici. Ben Brantley, poznati glavni kazališni kritičar The New York Timesa koji je nedavno podnio ostavku, prije nekoliko godina proglasio je BFT jednim od najvidljivijih i najcjenjenijih podzemnih kazališta u svijetu. 

I Had a Couisin (režija: Valters Silis)

Dramaturginja predstave Rasa Bugavičute - Pēce je napola Latvijka i napola Litvanka. Ovo je osobna priča o njoj i njezinom litavskom rođaku Deimantasu, s kojim je odrasla. Ona je postala spisateljica, a on jedna od vodećih osoba u kaunaškoj mafiji. 2015. godine ubila su ga dvojica estonskih ubojica. Imao je 27 godina. Priča ispričana iz Rasine perspektive Rase prati životni put njezinog rođaka i njegov uspon kroz kriminalno podzemlje. Predstava pokušava prepoznati društvene okolnosti i osobne motive pojedinca koji želi postati kralj svijeta, čak i pod cijenu života. 

Two Garages (režija: Elmars Senkovs)  

Redatelj Elmars Senkovs o predstavi: „Moj otac je imao garažu. Moj je otac popravljao perilice rublja. Moj se otac borio s reketarima. Otac je pio. Moj je otac glasno pjevao. Kad je pio. Ponekad čak i kad nije pio. Kad sam u očevom džepu našao kondom i upitao što je to, dugo je šutio, a zatim rekao da je to lijek protiv glavobolje. Otac me naučio kako udariti u lice čovjeka koji te napada. Otac se nije igrao sa mnom, ali bi me odveo me u cirkus. Volio je klaunove. Otac mi je davao novac kada mi je trebao. Odnosno, ako je imao što dati. Otac je jednom putovao u Estoniju i donio mi magnet za hladnjak. Još uvijek imam ovaj magnet. Očeva garaža bila je puna plastičnih boca i nemam pojma zašto ih je skupljao. Otac me znao škakljati. Tako je izrazio ljubav. Zatim je prestao, a umjesto toga počeo pokazivati trikove s kutijama cigareta. Otac je nestao ... a onda se vratio kad ga više nitko nije čekao. Otac je prekinuo s mojom majkom. Moj otac je također skupljao limenke piva ... ne znam zašto. Otac je uvijek pušio, čak i kod kuće. Miris cigareta i dalje me podsjeća na djetinjstvo. Otac me nije naučio voziti jer nije imao dozvolu. A možda je to i bila dobra stvar, jer je doista puno pio. Ne znam o čemu je razmišljao. Ne znam o čemu je sanjao. Nekada sam ga se sramio. Kažem da me više nije briga, ali vjerojatno i dalje brinem. Moj otac nije netko o kome biste režirali predstavu. On nije heroj, iako se borio. Sa samim sobom. S vremenom. Cijelo vrijeme. A ja? I ja imam garažu. Zove se kazalište.“ 

IZLOŽBA 

Aktualna izložba/izložbe iz ciklusa „Zbirka kao glagol“.  

GOSTUJUĆA IZLOŽBA: 

Goranka Matić: Iskustvo u gužvi (retrospektiva Novog vala u suradnji s Domom omladine Beograda) 

Novi talas u Beogradu – Paket aranžman (1981-2021) 

Na albumu „Paket aranžman“, u izdanju nekadašnjeg Jugotona (danas Croatia Records), u veljači 1981. godine prvi put zajedno su se predstavile tada najtalentiranije nove grupe u gradu: Šarlo akrobata, Idoli i Električni orgazam, svaka sa po nekoliko pjesama, od kojih su skoro sve trenutačno postale klasici. Radilo se o dotad najradikalnijem manifestu nove estetike unutar jugoslavenskog rokenrola, gde je na jednom mestu definirano šta je to „new wave“ na naš način, i šta on sve može biti. I danas impresionira stilska širina tri benda: zastupljeni su punk, reggae, ska, neo-psihodelija, camp, minimalistički eksperiment ... – nevjerojatno, ogromno bogatstvo mogućnosti, odjednom otvorenih pred našom scenom. Pjesme Šarla, Idola i Orgazma, njihov nastup i stav, bili su toliko originalni da se ovo izdanje i danas smatra prekretnicom u jugoslavenskoj popularnoj muzici, i jednom od najuticajnijih ploča u našoj rok istoriji. „Paket aranžman“ bio je, naime, prvi primjer kako se kod nas može biti autentičan i svoj u rokenrolu, ne kopirajući nikog iz sveta i izvodeći pjesme na našem jeziku. Ovaj album bio je tako predvodnik najčuvenije generacije beogradskih „novotalasnih“ bendova, ali i cijele jedne kulturne revolucije koja je početkom 1980-ih zauvijek promijenila društvena shvaćanja u tadašnjoj SFRJ, jer smo upravo zahvaljujući ovom pokretu konačno uhvatili korak sa svijetom, bar kad je u pitanju pop kultura. 

Izložba po prvi put na jednom mestu predstavlja antologijske snimke četvero uglednih fotografa, koji su tokom 1980. i 1981. izuzetno kreativno pratili razvoj ove scene: Goranke Matić, Gorana Vejvode, Brajana Branislava Rašića, te Branka Gavrića, autora omota za legendarnu kompilaciju „Paket aranžman“. Njihove fotografije nas bez suvišne nostalgije uvode u atmosferu prije i poslije snimanja ovog albuma, vraćajući nas, kroz prizore sa ulica i iz koncertnih prostora, slobodarskom beogradskom duhu onog doba i njegovim glavnim muzičkim herojima, tada hrabrim dvadesetogodišnjacima punim planova.

Dizajn izložbe: Dobrila Stevanić / Autori: Zorica Kojić i Dragan Ambrozić

Cijena ulaznica za cjelodnevni  paket programa 79 kn osIm na PUSSY RIOT 99 kn

Ulaznice se mogu nabaviti preko Eventim.hr ili na recepciji MSU

Autor koncepta  i urednik programa: mr.sc. Branko Kostelnik 

Kustosica programa performansa: Ana Škegro

Urednik filmskog programa: Zlatko Vidačković

STRAŽARNI LOPOV 2022

Ove godine u Zagrebu bi se trebao otvoriti MUZEJ NOVOG VALA, zamišljen kao multimedijski opremljen prostor u kojem su izloženi predmeti, umjetnička djela, artefakti iz razdoblja novog vala u Zagrebu. Iza toga projekta stoji moj prijatelj Aleksandar Črček, pa smo za Stražarnog lopova malo popričali o svemu tome.

Goran Polak: Kada smo prvi puta razgovarali o samoj ideji muzeja rekao si mi da je plan da postav bude na nekoliko različitih razina. Možeš li u par rečenica opisati svaku od tih razina?

Aleksandar Črček: Otprilike nešto u ovom stilu. Prva razina je glazbeno stvaralaštvo bendova kao što su Azra, Film, BOA, Prljavo kazalište, Haustor, Dorian Grey, Zvijezde, Patrola, Parlament i mnogi drugi sada manje poznati, a tada značajni bendovi. Ta razina obuhvaća glazbenu slušaonicu, posebno pripremljene tekstove uz svaki eksponat muzeja izložen tematski po vrsti glazbe i opusu autora, artefakte glazbenika i izdavača, fotografije, plakate, tekstove, notne zapise i slično. 

Druga razina je presjek izdavaštva. Biti će izloženi eksponati originalnih tiskovina, filmske, kazališne i glazbene kritike, intervjui, fotografije, iz Poleta, Oka, Studentskog lista, Starta i nekih dnevnih izdanja novina, uz posebno pripremljene tekstove s objašnjenjem značaja povezanog autorskog i promotivnog djelovanja u periodu novog vala u Zagrebu.

Treća razina je presjek dizajna, stripa, plakata. Biti će izloženi eksponati koji predstavljaju originalne table stripova, plakate i dizajne omota za LP ploče, naslovnice tiskovina i slično. U tom segmentu izraditi će se  i veći formati re-printeva,  uz posebno pripremljene tekstove za svaki eksponat. Od autora, do sada su zastupljeni Mirko Ilić, Nino Kunc, Bachrach-Krištofić i Igor Kordej.

I četvrta razina je kolekcija artefakata, memorabilija, fotografija, kolekcija originalnih predmeta autora toga vremena, kao što su instrumenti, odjevni predmeti, notni i tekstualni zapisi, skice dizajna, tekstovi objavljeni u inozemstvu o fenomenu novog vala. Biti će i posebno postavljene izložbe fotografija, kao izložbe periodično po autorima, Goran Pavelić Pipo, Jasmin Krpan, Mio Vesović, Miro Zadro, Ivan Balić Cobra i Igor CC Kelčec s kojima dogovaram suradnju i termine izložbi.

Kad si spomenuo odjevne predmete, meni je baš otkačeno što će biti izložen Rundekov kombinezon iz rane faze Haustora. Možeš li izdvojiti neke eksponate za koje misliš da će biti posebno zanimljivi posjetiteljima muzeja?

Mogao bih nabrojati još neke, ali voilo bih da budu iznenađenje za posjetitelje. Svakako će biti instrumenata, plakata, ploća i prepoznatljivih odjevnih predmeta 

Da li je fokus muzeja isključivo na zagrebačkoj novovalnoj sceni ili će na neki način biti zastupljena i novovalna scena koja je egzstirala u gradovima poput Rijeke, Ljubljane i Beograda, a koja je često gostovala u Zagrebu? 

Stalni postav uglavnom jest, ali sve što si nabrojao bit će zastupljeno povremeno kroz gostovanja i periodične izložbe novovalne scene tih gradova. Volio bih napomenuti da posebni dio pripremamo za izložbu kolega iz Makedonije.

Znam da si obavio razgovore sa jako puno ljudi. Kako sami protagonisti novog vala reagiraju na ideju muzeja i koliko su otvoreni za suradnju? 

Svi s kojima sam kontaktirao radosno su primili vijest o muzeju tog tipa. Nisam još kompletirao postavu , puno je protagonista koje moram kontaktirati jer bismo željeli imati što više dostupnih informacija, artefakata, glazbe i sl. Mogu reći da sam baš naišao na veliku potporu i suradnju. Izgleda da rock nije umro u Zagrebu, samo mu treba malo prostora i ideja i opet su svi na istom valu.

Da li će koncept muzejskog postava biti stalan i koji period će njime biti obuhvaćen?

Bit će obuhvaćen period od 1977 do 1987 godine, a koncept muzejskog postava podrazumijeva stalni postav koji obuhvaća eksponate u trajnom vlasništvu muzeja ili trajnoj posudbi, kao što su artefakti, plakati, instrumenti, skulpture, tiskovine i slično, te promjenjiv postav koji obuhvaća tematske prodajne izložbe fotografija autora koji su djelovali u tom periodu, kao i izložbe likovnih radova.

Kako muzej ima dvorište moram pitati i da li će biti kakvih dodatnih sadržaja?

Naravno. Organizirati ćemo promocije knjiga, audio i video izdanja, publikacija vezanih za period NOVOG VALA u ZAGREBU. Isto tako omogućit ćemo i prezentacije djelovanja raznih vrsta umjetnika stasalih u tom vremenu koji od tada djeluju uspješno na raznim poljima umjetničkog stvaralaštva; glazba, dizajn, književnost, fotografija.

U sklopu muzeja će biti i prodajni prostor u kojem će posjetitelji moći kupiti suvenir, fotografije, re-printeve, knjige  i slične proizvode, posebno dizajnirane s logom muzeja ili povezane s autorskim radovima iz tog perioda. Planiramo i tjedna druženja uz glazbu i legendarne Djeve, oslikavanje murala, prodaja ploča i slično.

Muzej će zasigurno obogatiti kulturno-turističku ponudu Zagreba. Da li imaš podršku Turističke zajednice grada Zagreba?  

Drago mi je da se mogu pohvaliti s podrškom Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba, Turističke zajednice Grada Zagreba, Hrvatske glazbene unije, Hrvatskog društva skladatelja. Svi oni su prepoznali značaj projekta i podržali njegovu realizaciju. Tu je i Večernji list kao medijski partner projekta.

Zanimljivo je da je za uređenje muzeja zadužena osoba koja bi i sama po sebi mogla biti jedan o izložaka u muzeju novog vala.

E, da, radi se o poznatom kiparu i scenografu Davoru Antoliću Antasu. Koji je poznat i po tome što je dizajnirao i uredio nekoliko poznatih klubova iz tog vremena. U autorskom timu su još i Zoran Pezo, redatelj, Goran Pavelić Pipo, fotograf. Logo i grafički dizajn radi Robert Rebernak. Uz njih puno je prijatelja i poznavatelja novog vala koji svojim savjetima i prijedlozima pomažu.

Posebni dio uređenja namijenili smo svim ljubiteljima novovalne scene, naime jedan značajni dio prostora otvoren je za osobne memorabilije, fotke, suvenire, svih prijatelja pratitelja Stražarnog Lopova, kao i sve zainteresirane.

Ovo je poziv da fotkaju predmete koje bi rado posudili ili donirali Muzeju i fotke pošalju u inbox „muzej novog vala zagreb„ na facebooku. Odgovorit ćemo na svaku fotku i za svaku donaciju ili posudbu slijedi posebna zahvala i nagrada.

Pričao si mi kako ste dugo tražili adekvatan prostor za muzej. Možeš li mi molim te otkriti konačnu lokaciju i kada bi se ako će sve teći po planu muzej trebao otvoriti?

Muzej će biti u centru grada, Vlaška 67 u dvorišnoj zgradi, pristupno za dolazak pješke ili autom ( ima blizu dvije garaže ).  Nadamo se otvorenju u srpnju, probno, a službeno početkom rujna 2022, uz veliku feštu i mjuzu.

Muzej naravno ima veliku podršku Stražarnog lopova. Hvala Aco na svim ovim informacijama.

Velika je stvar da u skupinu koja podržava naš projekt mogu navesti i Stražarnog lopova. Preko tvojih pratitelja i prijatelja očekujem još veću zainteresiranost i suradnju.

SKICE ZA PROSTORNO UREĐENJE

KONTAKT MUZEJA NOVOG VALA JE NJIHOVA FB STRANICA:

MUZEJ NOVOG VALA - Facebook

PA IH KONTAKTIRAJE AKO IMATE NEŠTO ZANIMLJIVO ZA POSUDBU ILI DONACIJU