![]()
NOVEMBARSKCNS GALERIJA FABRIKA, NOVI SAD 27-12-2014
1. Tražim te 2. Putujem sam 3. 4 zida 4. Ko je sunce ubio 5. 1992 6. Svetišta i iluzije 7. Baby, baby 8. Blus južne pruge 9. Spomenik 10. Gola zvona zvone 11. Doziranje 12. Gledaj kako ljubav umire *13. Sada znam 14. Tvoje oči govore *15. Teško vrijeme 16. Tako mlad i tako čist 17. Okrutna i tiha *18. Najljepša pjesma *19. Da li je normalno 20. Odlazim *
*PJESME GRUPE STUDENI STUDENI SPREMLJENE ZA ZAGREBAČKI KONCERT
NOVEMBAR:
Goran Kostić Kosta - vokal
Sale Đokić - gitara
Bojan Ranđelović - gitara
Milan Vidaković - bubanj
Nenad Pejčić - bas
GORAN KOSTIĆ KOSTA
INTERVJU - STRAŽARNI LOPOV 2015
PITANJA: GORAN POLAK
Možeš li se za početak ovoga intervjua prisjetiti ranih osamdesetih u Zagrebu, vremena prije grupe Studeni Studeni, kad si svirao u punk grupama Blitzkrieg i The Monsters?
Sviranje u Blitzkriegu je jedno od mojih najljepših muzičkih iskustava. Nisam svirao u tom band-u jako dugo, ali svirati u to vreme kao predgrupa The Exploited i koncert sa Parafima je nešto što se nikad ne zaboravlja. Pomisliš da su ti se svi snovi ostvarili. Blitzkrieg je bio jedan od najboljih punk bendova u ex YU. Odlična muzika i odlični tekstovi. Prije dvije godine, ispred koncerta u Novom Sadu ide muzika sa razglasa. Hej, cijeli demo Blietzkriega, da ne povjeruješ, nakon trideset godina! The Monsters je band prijatelja. Prvo smo se skupili, pa tek onda sagledali sviračku realnost. Raspodela uloga, to je bilo baš smiješno. Nije bilo toliko loše, koliko se sjećam. Pamtim koncert sa Tonijem Montanom u Lapidariju i jedan iz Kulušića. Dobro smo se zabavljali.
Koliki je bio utjecaj novinara Ante Čikare na muziku grupe Studeni Studeni? Moram dodati da se još dan danas sjećam ploča koje nam je tada posuđivao i na taj način nam otvarao neku novu dimenziju u poimanju muzike.
Na početku našeg druženja, par puta je došao kod mene i ili je zaboravio ploče ili ih je ostavljao, kao da ih ne nosi jer ne ide doma. Ja sam ih naravno sve preslušao. Što je, naravno i za očekivati. Inteligentan, veoma pažljiv i dobar čovek. Najveći uticaj na mene. Naučio me je da slušam muziku i razmišljam o njoj. Od 60-tih pa do noice-a osamdesetih. Neki put pomislim kako je Ante bio više band nego mi sami. Drugi čovjek koji je najviše uticao na mene je Veseljko Dunda. On je proširio moje gledanje na punk rock. Od njega se moglo čuti svašta pametno.
Studeni su često dijelili pozornicu sa Sin Albertom. Možeš li opisati koheziju koja je vladala između te dvije grupe?
Ista mjesta, isti prijatelji, širokog shvaćanja muzike, beskompromisni, uporni, druželjubivi, tolerantni, jednostavno ljubav na prvi pogled....
Dino mi je rekao kako mu je bilo fascinantno kako si dok ste zajedno svirali u Studenima uspijevao "gomilu psihopata u bendu" držati u disciplini. Pa molim te otkri mi tu tajnu razuma?
Nije bilo baš tako, svatko je bio na svoju ruku, ali smo se poštovali. Uostalom i družili svakodnevno. Dino je bio odličan, ali na žalost, dugo smo svirali prije toga bez njega i to je bilo, pa, kao neki drugi bend. Ja nisam bio siguran u sebe, Dino mi se činio bolje rješenje za band, i bio je, ali ljudi to nisu ukapirali, pa smo se vratili na staro. Možda sam trebao biti uporniji, ali imao sam 21 ili 22 godine. Inače, nikad nitko nije digao glas ni na koga, niti rekao neku ružnu riječ. Ante je inače bio autoritet, glas razuma, a ja sam plivao. Kada se radilo ja zapnem, pa svi idu za mnom, a kada se zajebavalo, nema problema, ja za njima!
Sa Dinom, drugim ex Generalom Bojanom i sa Tomasom iz Anestezije si svirao i u cover bandu Diesel. Svirali ste obrade američkih punk grupa.
Jeste, ja kažem da je Dino odličan. Ključni momenat tog band-a. To ti je bilo dobro zezanje. Svirali smo nekoliko svirki i uvek je bila ludnica. Najbolji momenat je bi na koncertu ALL-a. Ja i Ante predložimo Bill Stevensonu da Dino otpjeva s njima Kabuki girl od Descendents-a. Tu stvar smo svirali sa Diesel-om. Kada su ga zvali, izgurali smo ga iz publike na binu. Bio je toliko dobar da je hladno mogao pjevati turneju s njima. Tomas je bio najbolji bubnjar s kojim sam u to vrijeme svirao. Brz, britak, u formi, jednostavno, savršen! I Bojan koji je odličan basista. Mega band!
Početkom devedesetih bio si mladić u najboljim godinama, više manje svi su se slagali da Studeni Studeni imaju neku perspektivu na ovim našim prostorima, vaš EP "Čisto kao suza" je opravdao očekivanja publike i kritike, dogovoreno je izdavanje vašeg prvog albuma, Koja producent... Zvučalo je savršeno?
Sve si rekao. Imali smo šansu. Ante je inače forsirao Koju. Ja nisam volio kako radi bubanj, ali moglo je da prođe.
Da li ti je bilo teško otići iz Zagreba u Niš i tamo doslovno započeti novi život? Pitanje je u kontekstu muzike i ljudi koji su ostali za tobom, a ne u kontekstu politike i svega onoga što se događalo na ovim prostorima početkom devedesetih.
Moj odlazak iz Zagreba je bio splet okolnosti. Razlog nije bio rat ili nešto drugo. Daniel, Ante i ja smo otišli u par dana razlike. Ja sam razmišljao, da li da odem sa Anteom u Frankfurt ili sam u Beč. Na kraju sam prvo otišao sa ocem na godišnji odmor kod rodbine u Niš. E, tu počinje agonija i neizvjestan povratak. Nakon nekog vremena ni nije bilo povratka, u stvari više nisam imao ni gdje da se vratim, što se tiče egzistencije i stanovanja. Pa, meni u Zagrebu nikad nije niko rekao ništa ružno, čak me ni ružno pogledao. Ali, to je život, splet okolnosti na koje ponekad ne možeš da utičeš.
Studeni Studeni su bili zagrebački bend i bilo je podosta konfuzno kad je stigao glas da su "postali" niški bend Novembar. Mada je iz današnje perspektive logično što si bend sa kojim si nastavio svoj muzički put započet u Zagrebu nazvao Novembar, mislim da je tada ljudima ovdje taj prijevod „studeni“ u „novembar“ teže legao od same činjenice da grupe Studeni Studeni više nema. Da li je po tebi Novembar u pravom smislu nasljednik Studenih?
Dobra vijest se daleko čuje, a loša još dalje. Studeni su bili zagrebački band. I to je kraj. Netko je napisao da je Novembar nasljednik Studenih, ne znam točno tko, ali na nekim jačim sajtovima, tipa Wikipedija i slično. Tu nema povratka, niti mogu da pomjenim. Kakav nasljednik, kakva glupost. Pa ni ime nije isto. Novembar je nastao da bi se par ljudi zezalo. Kada smo snimali pjesme, ubacili smo par Studenih, jer sam ja u tom trenutku samo to i znao. Čak i kada smo snimali, više mi je to pomoglo da se vadim iz depresije, nego očekivanje nekog novog početka. Kada su se pojavili izdavači i kada je to krenulo nekim putem, koga nitko nije očekivao, stvari su krenule totalno drugim tokom. I albumi su potpuno drugačiji. Čak su govorili da su Studeni bolji. Jao, teško mi je da objašnjavam, da najbolji su, jedini, ali to nije isti band! A ime Novembar je nastalo iz dva razloga. Kao prvi, nisam mogao smisliti ništa pametnije, kao drugi iz poštovanja i ljubavi prema grupi ljudi s kojima sam se družio, putovao, svirao i odrastao, na koje sam mislio svaki dan! Bar neka veza. Ipak si svugdje, osim u u Zagrebu, gradu u kojem si odrastao. Vječiti stranac. Nikada nisam svojatao Studene, to je bilo naše i te pjesme je, što se mene tiče, mogao svirati tko je god htio. To mogu posvjedočiti svi iz band-a. Dino me je nedavno zvao i pitao da li mogu Studeni svirati koncert bez mene. Naravno da da, a što bi drugo i odgovorio. Nije trebao ni da me pita, ali je pažljiv.
Grupa Novembar je prvu ploču "Deguelo" izdala 1994.godine. Vojislav Aralica je bio pomalo čudan odabir za producenta?
Sredinom 1993. ušli smo u prvi studio koji smo našli u reklamama u novinama. Najbliži normalan je bio u Beogradu. Vojislav nas je dobio po zadatku. Tada je tamo radio i bio totalno nepoznat. Studio zvao se GO-GO. Dok sam snimao gitaru, pitao je Saleta, da li ću svirati po svih 6 žica cijelo vrijeme. Sale mu je rekao da, naravno, a kako drugačije. Na što je ovaj odgovorio: "Hm, zanimljiv pristup sviranja gitare!" Poslije smo se već koliko - toliko ukapirali.
U pjesmi "Gledaj kako ljubav umire" solo gitaru je odsvirao Milan Mladenović. Kako je došlo do te suradnje?
Ja i Milan smo se družili povremeno. Uvijek je govorio, da ako mi nešto treba da ga nazovem. Trebala mi je akustična gitara. Milan je donio veoma skupu gitaru, a naš gitarista je ljevak. Nisam ga ni pitao da okrenemo žice, nego da nam odsvira ritam na dvije pjesme i solo. Naravno, Milan je bio veliki čovjek i prijatelj, i odsvirao. Imamo lijepu uspomenu na njega.
Nakon "Deguela" ste snimili "Blues južne pruge", po mnogima vaš najbolji album, no kako u devedesetima niste bili u vidokrugu zagrebačke publike o tom vašem periodu se ne zna gotovo ništa. Što se događalo sa bendom tih godina?
Svirali cijelo vrijeme.
Album "Radulizam!"je sastavljen od obrada. Zanimljiv je odabir pjesama koji se našao na tom albumu...
Obradili smo sve band-ove koji su imali uticaj na mene i koji su mi se urezali po nečemu lijepom u mali mozak. Prljavo Kazalište je prvi punk koncert koji sam gledao, 1979. u Remetincu, Pankrte nikad propustio, Lunu slušao često kada sam išao kod Jure bježeći s faksa u ranim jutarnjim časovima, uz Zvijezde se provodio na puno brucošijada na kojima sam bio. Termiti, Azra.....Fleke, gledao posljednji njihov koncert dok sam bio u Nišu u vojsci....
Da li misliš da je Houra fakat osobno zabranio objavljivanje njegove pjesme ili je vjerojatnije da je ta zabrana išla po dafultu managementa Prljavog kazališta za slične zahtjeve iz susjednih republika?
Nemam pojma. Čitajući malo njegove ranije izjave, sve je moguće. Mislim da ga nitko nije ni pitao.....ali? Sve je išlo zvanično preko agencija. Iz hrvatske agencije su javili da Jasenko Houra ne dozvoljava da se pjesma obradi. A već smo je bili obradili. Nema je na albumu, ali ima na Youtube-u. Obožavam prvi album Prljavog Kazališta i šta su uradili pre toga i to je kraj. Ljudi se mijenjaju zbog novca, pa i oni.
Obrada Metessijeve pjesme "Mjesto pod suncem" našla se i prije na albumu "Blues južne pruge". Da li je možda i vaš treći album "Licem prema zemlji" nazvan po albumu "Licem prema nebu" od Zvijezda?
Ne sjećam se, ali bilo bi mi drago da je tako. Renato je veliki lik.
Prošle godine je izdan i jedan zanimljiv album sa obradama vaših pjesama. Fascinantna je činjenica da je dvadesetak grupa iz čitave regije obradilo i snimilo pjesme Novembra.
To je velika stvar, pogotovo kada to doživiš.
Vaš zadnji album "Proklet" iz 2013-te godine je podosta mračan i depresivan. Zanimljivo je da je uobičajeno da mnogi punk bendovi što su stariji sve više podilaze publici sa komercijalnijim pjesmama, a ti "pod stare dane" u svojim pjesmama šalješ „sve u pizdu materinu“?
Svaki album Novembra je potpuno drugačiji. Za 25 godina ništa se na bolje nije dogodilo. Ne znam gdje drugi ljudi žive, ali mi živimo u prokletom mjestu, nadajući se vječito nečem boljem. Svjetska politika, lokalna politika...Ne čini li se da to bolje za nas proklete ne postoji? Cijeli region u kojem svi živimo je mračan i depresivan. Nema nam spasa. Sve u pizdu materinu.
Kroz Novembar je, isto kao i kroz Studeni Studeni, prošlo puno ljudi. Možeš li izdvojiti one koji su ostavili poseban trag u bendu?
Zoran Ranđelovic - bas, Savić Goran - bubnjevi, gitara, Saša Jablanović - gitara, Milan Stanimirović - bas, Zoran Vidaković - bubanj, Dragan Stojiljković - bubanj. To su ljudi koji su svirali na albumima pored nas petorice koji sviramo sada. Hvala im.
Da li se slažeš sa tvrdnjom nekih novinara da je danas Novembar jedan od vodećih punk sastava u Srbiji? Pitam te to jer sam pročitao negdje tvoju izjavu da si svirao punk i hard core od 1979-te do 1985-te, te da si onda odlučio da više nećeš nikada svirati punk.
Sto puta sam to pričao. Od 1979. sam svirao punk, a kasnije HC, punk... nebitno, pa to sam rekao kada me je Fiks izbacio iz Blitzkrieg-a. Naravno, to je anegdota. Priznajem, jako sam teško to podnio. I danas se često toga sjetim i često to pričam. Naravno jednom punk, cijeli život punk. Pa ja sam i u Studenima svirao to isto, kako sam jedino i znao, kasnije Diesel, pa Novembar i na kraju Protektori. Bar imam šta da ispričam da zabavim prijatelje u trenucima dokolice. Ništa drugo ni ne znam. I Punk je širok pojam, to znaš, da ne objašnjavam. Etikete su inače zajebana stvar. Možda smo među bitnijim po ustrajnosti i poruci koju dajemo, a to je najbitnije.
Par riječi o tvojoj drugoj grupi Protektori?
Protektori. Punk rock band koji sam sastavio od članova različitih poznatih grupacija. Atheist Rap, Novembar, Boris Pcyhosonic, Nafta Krijevtiv Crue, Shool bus. To ti je kao jedno protestno pismo. Upućeno svima. Ima šta da se „pročita“. Objavili za Slušaj najglasnije.
Da li je istina da si isprovociran stanjem u Srbiji dobio infarkt i neko vrijeme proveo u bolnici?
Imao sam dva. Prvi puta kada su mi pokušali otkazati Pankrte. Izgurao sam, došli su u Niš, ali od stresa sam završio u bolnici. Već sam bio načet. Nezdrav život, cigarete i tako to... stiglo me. Drugi put par godina kasnije nakon koncerta u Beogradu. Jedva sam se izvukao. Nervoza, život, svašta se događalo. Stanje u Srbiji je uticalo možda indirektno. Problemi i samo problemi.
Skori povratak u Zagreb? Koncert u Route 66 je otkazan, ali se ipak dogovara svirka u nekom drugom klubu. Što ti se vrti glavom kad pomisliš na taj nastup u Zagrebu? Sigurno ćeš sresti ljude koje nisi vidio dvadesetak godina... Ima li treme?
Nemam tremu, nego je problem kako se smjestiti i družiti se sa toliko ljudi u jedno veće. Mislim da je taj koncert teško ostvariti... Dolazimo u Zagreb, samo da još smislimo kako!
Nekadašnjih članovi grupe Studeni Studeni su i dalje aktivni. Robi i Krljo sviraju zajedno u grupi Komesari, kruže priče da će se i Dino uskoro ponovo popeti na pozornicu sa Generalima. Postoji li kakva šansa za neki sejšn originalnih Studenih kad Novembar konačno dođe u Zagreb?
Bilo je pokušaja, ali mislim da je neizvodljivo. Trebalo bi dosta proba, a ja zaista nemam toliko vremena, isto kao i neki od članova Studenih. Onda, neki nisu u formi, neki su stalno na putu. Ideja je bila da mi kao Novembar spremimo blok Studenih od 12-15 pjesama i da svi sviraju po nešto. A kada bi svirali Studeni, to i ne bi bio sejšn, nego pravi koncert. Sa Komesarima sviramo zajedno u Novom Sadu 14.02. Što se tiče Generala, bilo bi super da opet sviraju.
Možda bi bila zanimljiva i zajednička svirka sa grupom Sin Albert? Ne znam da li znaš da su nedavno ponovo odsvirali koncert.
Znam, gledao sam ga na kompu. Baš sam se radovao! Zajednička svirka, uvijek, ali to je tako teško napraviti zbog obaveza i termina.
Ne mogu a da se za kraj ne prisjetim kad ste kao Studeni Studeni, ja mislim prvi puta, svirali u Kulušiću. Naslonio sam se tako na ogradu kod garderobe na galeriji, počne pjesma, kad ono ti pjevaš jedan moj tekst. Poslije koncerta dođu Robi i Jura, valjaju se od smjeha, kažu mi da su ti rekli da su oni to napisali, a ti samo što nisi pukao kako si popizdio što su te zajebali. U biti mislio si da se ljutim i rekao si mi da ako želim to više nikada nećete svirati, a eto, sad ti nakon ovih dvadeset i kusur godina priznajem da mi je baš bilo drago da ste to uglazbili.
Hvala ti za lijepe rijeci. Znam da je bilo nekih zajebancija, ali su mi u izmaglici. Robi je svirao u Kulušiću prvi koncert Studenih, na Yurm-u, vjerovatno ni on ni Jura nisu to očekivali. Da su znali ne bi ti je ni maznuli. Zezam se, mogao sam popizdit samo zato što nisu rekli da su je maznuli. Da su te lijepo pitali, ti bi im ionako dao, zar ne?
Naravno, pa svi u bendu ste mi bili frendovi. Hvala ti za ovaj intervju Kosta.
