Quantcast
Channel: STRAŽARNI LOPOV
Viewing all 578 articles
Browse latest View live

KOROWA BAR / KARLOWY VARY

$
0
0
KOROWA BAR
DEMO I LIVE SNIMKE
1. VIDEO (live) 
2. Pusti me 
3. Ratnici 
4. Umorni
5. To ne ginemo mi 
6. U predgrađu 
7. Sirene 
8. Pusti me / Ratnici (live) 

1   Video arhiva - ŠIME STRIKOMAN
2-7   Demo snimljen 1982. godine u RTV Zagrebu za kompilaciju na kojoj su se trebale pojaviti grupe Korowa Bar, Sexa i Dorian Gray, koju je osmislio Dražen Vrdoljak i koja bi da je realizirana zasigurno postala „zagrebački paket aranžman“. Na žalost Dorian Gray su odustali, pa je projekt odbačen.
8   Kulušić, Zagreb 1982 - Snimku je sačuvao IVICA DRUŽAK


KOROWA BAR
Korijeni grupe Korowa bar sežu u rane osamdesete kada su gitarist Hrvoje Piletić Pile i Davor Gobac počeli tamburati u Piletovom podrumu. Osim njih dvojice u tom pokušaju stvaranja benda učestvovali su još i Dražen Pencel Pink, koji se za tu priliku uhvatio bas gitare, Zdravko Ostojić Mark je bubnjao, a Igor Zambelli Slojmun je pjevao. No, Gobac je ubrzo otišao i oformio Psihomodo pop, isto kao i Mark koji je pokrenuo La Fortunjerose, pa je Pile pozvao Tomu in Der Mühlena sa sintesajzerom za gitaru. Mladen Smrekar je napisao prve tekstove, a smislio je i ime za band "Korowa Bar", po mliječnom baru iz kultne Burgessove novele „A Clockwork Orange“ (Paklena naranča), koja je možda širem krugu ljudi poznatija po istoimenom filmu Stanleya Kubricka, te je tako početkom 1981. godine bend bio spreman za izlazak na scenu.
Kako ova priča o grupi Korowa Bar ide dalje za Stražarnog lopova mi je ispričao Tomo in Der Mühlen:
Prva oficijalna postava Korowa Bara je bila Pile, Slojmun, Pink i ja, te bubnjar koji je u to doba bio poprilično neozbiljan pa je prije jednog koncerta u Ribnjaku trčao bos po travi i razrezao se na staklu, pa je tako krenula ideja da se zamjeni ritam mašinom koju sam donio iz Njemačke i koja se smatra za prvu ritam mašinu na ovim prostorima. To je bila danas legendarna Roland 606. Nakon prvog za bend velikog koncerta u Kulušiću, koji je potpuno šokirao publiku samom glazbom ali i ušlagiranim Slojmunom, bend je shvatio da tu ima nečega, ali ujedno smo shvatili da to sa Slojmunom neće funkcionirati. Uz promjenu prelaska na ritam mašinu za koju smo onda zadužili Slojmunu doveo sam Mancea za pjevača. 
U to doba Mance nije javno izvodio muziku i nije bio baš poznat ljudima kao glazbenik. Inače on je već i prije surađivao sa nama. Napravio je sve plakate i vizuale za bend i često bi ljudi na Cvjetnom zastali i gledali u čudu njegove plakate Korowa Bara.
Legenda kaže da je Mance na prvom koncertu Korowa bara u Lapu izmjenio sve tekstove... 
KB je svakodnevno imao probe uvijek od 5 do 8, jer se Pile dizao u 4 pa nismo mogli ranije. Mance se savršeno uklopio u naše kolektivno ludilo, ali uživo bi se naravno sve promijenilo. Pile i Tomo su uvijek dosta improvizirali , ali se sada i Mance tu priključio na svoj način tj. svaki koncert pa čak kada smo i snimali u studiju on bi potpuno promijenio tekstove.
Nakon što je Mance otišao, bend je nastavio nastupati sa pjevačicom Varjom Orlić. Pitao sam Tomu koji su bili razlozi Manceovog odlaska, te koliko je Varjin specifičan glas uvjetovao promijene u konceptu njihove muzike.
Da Mance neće ostati dugo u bendu je bilo jasno od početka jer Mance je imao svoje probleme u to doba i KB definitivno nije bilo pravo okruženje za njega. U to doba ja sam se intenzivno družio sa Davorom Slamnigom koji je hodao sa Varjom. 
Varja je bila specijalno biće i bavila se plesom, ali nije imala iskustvo kao pjevačica. Kako KB nije baš bio tipični bend ona se super uklopila, jer ne samo da je zvučala (pjevala je dubokim muškim glasom) i izgledala potpuno drugačije od bilo čega na sceni, nego je imala dozu ludila i senzibiliteta. Dok je prije nje KB bio više interni bend našem društvu, sa njom je bend postao vrlo upečatljiv, jer kao što smo mi svi proizvodili čudne zvukove tako je i Varja čudno pjevala, vrištala ili cvilila. Pjesma "Ratnici" je ubrzo bila čak 2-3 mjeseca prva na top listama u Beogradu.
Sa vremenom Pile je zapao u tešku ovisnost što je na kraju rezultiralo njegovim odlaskom iz benda, ali nažalost i njegovom skorom preranom smrti.
Pile i Slojmun su stalno koketirali sa drogama i to je bio stalni problem grupe što je bio na kraju razlog da smo se Varja, Pink i ja odvojili i napravili Karlowy Vary. Pile se dosta kasnije uspio skinuti i bio je čist, ali koliko ja znam ubijen je u Amsterdamu dok je bio tamo na odmoru. Koliko znam i tada je bio čist.




KARLOWY VARY
NEOBJAVLJENI PRVI ALBUM (1984)

1. Haotika 
2. Begzad 
3. RnR 
4. Lice 
5. Ptice 
6. Pusti 
7. Nema 
8. Grad 
9. Pink 
10. Nisam 
11. Ljubavna 
12. Ratnici 
13. Sirene 
14. Soba



KARLOWY VARY
1983. godine bend mijenja ime u Karlowy Vary i nastavlja svirati u postavi sa klasičnim bubnjarom, pojačan saksofonistom Jurijem Novoseličem Kuzmom i violinistom Ristom Al Ibrom (Ristom Ibrićem).
Karlowy Vary se sastojao od nas troje iz Korowa Bara. Stalno smo se družili, stalno snimali i svirali, ili kao trio, ili sa gostima. Čak smo od toga dobro živjeli što je bilo čudo s obzirom na vrst glazbe. U jednom momentu smo čak dobili diskografski ugovor, ali kada smo predali materijale tkz. Šund komisija je zabranila izlazak ploče s obrazloženjem da je naša glazba pre zapadna. Također nas je često napadala Beogradska «Politika» zbog zapadnog imena (KV je češko ime) i lošeg utjecaja na mlade. 
Karlowy Vary, isto kao i prije Korowa Bar, su ostali zapamćeni i po svom karakterističnom scenskom nastupu, pa sam zamolio Tomu da mi kaže par riječi i o tome.
Uživo nitko nije znao što će biti, jer mi se nikada nismo držali formi i pravila. Svaki puta bi sve promijenili, od scenografije, koreografije, garderobe i samih pjesama. Često bi izbacili uhodane pjesme i svirali nove, pa onda se opet vratili starima.
Zadnju fazu Karlowy Vary obilježila je njihova veza sa beogradskom Ekatarinom Velikom. Naime, Margita Stefanović Magi, klavijaturistica EKV-a, je postala stalni član Karlowy Vary, a na mjesto bubnjara je povremeno uskakao i bubnjar EKV-a Ivan Fece Firči. Sa druge strane Tomo je svirao kao gost na njihovom albumu „Ekatarina Velika“. Zanimalo me kako je došlo do te beogradsko zagrebačke simbioze i Tomovo sjećanje na vrijeme provedeno u studiju sa članovima Ekatarine Velike.
Kada je EKV došla u Zagreb na snimanje svog albuma svi su spavali kod mene, a nakon završetka snimanja Magi je ostala živjeti samnom, a tako i surađivati na našem drugom albumu "La Femme". Magi se super uklopila, ali i inače KV i EKV su bili «bratski» bendovi. Snimanje sa EKV je bilo super sve dok se nismo posvađali. Ja sam bio producent ploče i samo snimanje je bilo brzo i jako dobro, ali kada smo došli do mixa Firći  i ja smo se zakačili jer se u mixu nisu dovoljno čule «splash» činele, pa je onda ploču smiksao Smolec umjesto mene. Usprkos svemu ostali smo dobri prijatelji i nekako svi dočekali istu sudbinu tj. cijela EKV je pokojna kao i Pile, Pink, Varja.
1985. godine Karlowy Vary za PGP-RTB izdaju svoju ploču „La Femme“. Uz Variju, Tomu, Magi i Pinka u u bendu je tada bio Dragan Simonovski Drakče, bubnjar koji je između ostalog svirao u Patroli i Dorian Gray-u. Na žalost i od te zadnje postave Karlowy Vary danas je među živima još jedino Tomo. Zamolio sam ga da mi za kraj kaže nešto o zadnjim danima Karlowy Vary.
Zadnji koncerti KV su bili u SAVA centru, nakon par godina pauze, sa Firćijem na bubnjevima i nakon nevjerojatne reakcije publike dva dana kasnije svirali smo cijeli naš repertoar na Akademiji (u ono doba jedan od najboljih klubova u Beogradu), sa Partibrejkersima kao gostima. U slijedećih par godina svi smo se razišli, Varja Canada, Slojmun je već prije otišao u Canadu gdje je i danas, Pile je umro, a ja sam otišao u NYC. Kasnije i je Varja nažalost umrla.

Nakon Karlowy Vary, Tomo in Der Mühlen se kao producent i snimatelj posvetio studijskom radu. Kao DJ vodio je glazbene večeri u kultnom zagrebačkom Kulušiću, otvorio prvi CD shop u Zagrebu, glazbeni studio SIM. Surađivao je sa brojnim našim i inozemnim etabliranim izvođačima. Danas je uspješan poslovni čovjek, vlasnik IDM Musica, iznimno uspješne međunarodne tvrtke za autorska prava, ali je isto tako još uvijek DJ, glazbenik, producent... i prije svega rocker.

HVALA DAMILU KALOGJERI, IVICI DRUŽIĆU, DUBRAVKU JAGATIĆU I IGORU MIHOVILOVIĆU NA POMOĆI OKO REALIZACIJE OVOGA POSTA

TOMO IDM & STRAŽARNI LOPOV 2015





ZAGREBAČKI MUZIČKI BIENALE - POLET JE KRIV ZA SVE (1981)

$
0
0
ZAGREBAČKI MUZIČKI BIENALE 1981
PRVOKLASNA ROCK FEŠTA
GANG OF FOUR - CLASSIX NOUVEAUX - ŠARLO AKROBATA
HAUSTOR - ELEKTRIČNI ORGAZAM - LABORATORIJA ZVUKA
TEKST IZREZAN SA GORNJE DUPLERICE:
POVEĆAJ SLIKU
POLET JE SAČUVAO: IGOR MIHOVILOVIĆ

STRAŽARNI LOPOV 2015



GANG OF FOUR - MUSIC BIENNALE ZAGREB 1981 (AUDIO/VIDEO)

$
0
0


GANG OF FOUR
MUSIC BIENNALE
ZAGREB 17/05/1981

1. Paralysed
2. The Republic
3. Not Great Men
4. Anthrax
5. Why Theory
6. In the Ditch
7. Cheeseburger
8. Return the Gift
9. What We All Want
10. Natural's Not in It
11. He'd Send In the Army
12. To Hell With Poverty
13. 5.45
14. Contract
15. Damaged Goods
16. It’s Her Factory
17. At Home He's a Tourist




GANG OF FOUR - ZAGREB 1981 - VIDEO:

VERZIJA 2: DIO KONCERTA KOJI JE PRIKAZAN NA TELEVIZIJI KOPER:
(PJESMA "THE REPUBLIC" SE NE NALAZI NA VERZIJI 1)
HUGO BURNHAM

Nakon što sam prošle godine objavio na Stražarnom Lopovu video snimku grupe Gang Of Four sa zagrebačkog Biennala, javio mi se bubnjar Hugo Burnham, jedan od četvorice bandita koji su nas pohodili te davne 1981.godine:
Otkriće snimke nastupa u Zagrebu iz davnih dana u meni je izazvalo krajnju radost i ushićenje. Ne samo zato što sam mogao vidjeti kako sam mlad, snažan i mršav nekoć bio, već i zato što me snimka podsjetila kakva smo istinski moćna, opasna i usredotočena četvorka bili. Pri tom ne mislim samo na naše žive nastupe, već i na nas kao glazbenike i tekstopisce. Bili smo tim kreativnih, polemičnih ljudi koji kao band rade zajedno, posvećeni svojoj misiji.
Tijekom godina ljudi su često pisali o našoj snazi, ali vidjeti je tako izravno, tako dobro snimljenu stvarno je izvanredno (osim toga, kvragu, snimak je i više nego «pristojan», kad uzmemo u obzir da kamera najčešće ignorira bubnjare). Nikada nisam vidio kako izgledamo s druge strane svjetala pozornice. Mi zapravo nikada nismo primjereno snimili niti jedan naš nastup uživo, niti bilo što drugo. Nismo mi bili, kao Clash, usredotočeni na blesavo ovjekovječivanje svakog našeg razgovora i pokreta. Doduše, naš voditelj rasvjete Ray O'Light Watkowski snimio je mnogo materijala svojom neprofesionalnom video kamerom, međutim, sav taj materijal bio nam je nedostupan zbog nekih apsurdnih razloga kojih se domislila njegova bivša partnerica. Kakav pajser. U svakom slučaju, ova predivna zagrebačka snimka prikazuje band na vrhuncu.

Koncert Gang Of Four-a u Zagrebu je direktno utjecao na kompletnu alternativnu muzičku scenu tadašnje nam države. Zanimalo me kako su oni kao bend doživjeli taj koncert:

Uzavreli smo na toj pozornici svirajući mješavinu pjesama s debitantskog i ostalih ranih albuma. Svaki blok pjesama bio je jednako jak kao i svi ostali. U to vrijeme već smo izvrsno svirali, svi tragovi punk rock amaterizma nestali su. Sve vezano uz taj koncert bilo je nezaboravno. Naš kamion zadržan je na granici četiri sata, tijekom cijele europske turneje ništa nam nije bilo tako uzbudljivo kao kad su nas zaustavili i tragali za drogom te protu istočno-blokovskom literaturom. Bilo kako bilo, band i osoblje (oni su bili dio tima kao mi muzičari, i bili su nam obitelj u doslovnom i u prenesenom smislu) koje se uspjelo probiti preko granice prije dovršetka pretrage kamiona, zaigrali su nogomet u Domu sportova protiv domaćeg osoblja. Prekrasno smo se zabavili (pamtim da Andrew nije igrao), i počeli smo piti ranije nego inače, a rano bismo počinjali piti. Dakako, to se ne može naslutiti iz našeg nastupa, koji smo odradili bez prave tonske probe. Bio nam je to iznimno važan koncert, jer u Istočnoj Europi ionako nismo imali mnogo nastupa, a željeli smo da se svi dobro provedu i da sve ostavimo bez daha. I sami smo se tako osjećali nakon te svirke. Gorjeli smo kao buktinja. Bili smo skroz napaljeni. Izvrsno smo se zabavili i bili smo sretni. 
Hugo Burnham je napustio bend nakon albuma „Songs of the Free“ 1983. godine i od tada su se u originalnoj postavi (Andy Gill, Jon King, Hugo Burnham i Dave Allen) okupili još samo jednom prilikom:
Nas četvorica maknuli smo u stranu stare svađe i nesuglasice (barem na neko vrijeme) te smo ponovo okupili originalnu postavu 2005. godine, kada smo svi bili na pragu 50 godina. Bio je to rizičan poduhvat, mislim, kako je šačica staraca mogla ponoviti energično i intenzivno glazbeno ludilo po kojem je bila poznata, dvadeset i pet godina kasnije? Ipak, uspjeli smo. To su nam potvrdili svi koji su nas vidjeli (kako stari, tako i njihova dvadesetogodišnja djeca) u Velikoj Britaniji, diljem Europe, Sjedinjenih Američkih Država, u Japanu, i Južnoj Americi. Sami sebi smo se divili. Divili smo se tome, kako nam je dobro krenulo, kako smo ponovno dobri. Dakako, trebali smo biti pametniji i mudrije se odnositi prema našim, dvadeset i pet godina starijim tijelima. Trebali smo se više služiti mozgom (te litre votke i ostalog alkohola zamijeniti za bijelo vino i ibuprofen), ali nismo. Mada... ma kako dobro zvučali sa svojih pedeset godina, ipak nismo mogli ponovno stvoriti silinu i žestinu kao na koncertu u Zagrebu. 
Ah, kako volim Zagreb 1981.!

I Zagreb voli Gang Of Four, Hugo.

ORIGINALNI TEKST NA ENGLESKOM:

Finding our performance in Zagreb from so long ago has been an utter, delightful joy. Not just for seeing how young, strong, and thin I once was, but to be reminded just how truly powerful, taut and focused we four were – not just as a live act, but as songwriters; as a team of creative, argumentative, dedicated-to-our-mission people working together as a band we were.
People have written often over the years about our strengths back then; but to see it directly, so well-filmed (and hell – so “fairly” filmed, given that most live camera direction almost ignores drummers) is extraordinary. I never got to see us from the other side of the footlights. We never really got our act together back then to properly film our shows, or much of anything else. Not for us, the Clash-like focus on immortalizing our every conversation and move – stupidly. Our Lighting Director, Ray O’Lights Watkowski filmed a lot of stuff with his big old non-professional VCR-camera – but all the tapes are being held away from us, for some absurd reason, by his former partner. What a tool. Anyway – what this marvelous Zagreb film shows is a band at their peak – already steaming onstage with a mix of debut and sophomore album songs…each collection as strong as the other. We were playing so well by this point – all vestiges of punk rock amateurishness gone. The gig was memorable – our truck had been held up at the border for four hours – for that long European lunch, mundanely; nothing as exciting as being stopped and searched for drugs or anti-Eastern Bloc literature. So, the band and the crew (who were just as much a part of the team as we musicians were – they were family, literally as well as figuratively-speaking) who’d made it through before the total border break-down got into a big indoor football match with the home-based arena crew. It was so much fun (Andrew didn’t play, I remember.) And we began drinking a little earlier than usual, which was quite early anyway, in those days – yet it doesn’t show in the “just managed to set up the backline/no real sound-check” performance. We knew how important this one was – not a lot of shows in Eastern Europe, and we wanted to leave everybody gasping and spent. Almost as much as we left ourselves that way after this one. It burned. We were on fire. Hot. So much fun. So lucky. 
The four of us put aside old faults and disagreements (for a while, at least) to re-convene this original line-up again in 2005 – all of us on the verge of turning 50. It was risky – I mean how could a bunch of old men known for this sort of energy and musically intense madness do it again, 25 years later. Yet, we did. Everyone who saw us (equally old, or their 20 year-old kids coming to check us out) – whether in the UK, across Europe, the US, Japan or South America said it. Marveled at it. We couldn’t quite believe how well it went, how good we were again. Sure - we had to be smarter and wiser with our 25 year-oldER bodies, using our minds a little more (and replacing the gallons of vodka and whatever with fine white wines and Ibuprofen), but we did it. And yet…nothing we could do at 50 could really re-create the force and fury of this. 
Ah, Zagreb 1981 – I love you!
PRIJEVOD SA ENGLESKOG: MIRO LABUS
STRAŽARNI LOPOV 2015




TULUM U ŠPANSKOM 1989

$
0
0
ŠPANSKO
25-02-1989
TULUM POVODOM OTVARANJA VIDEOTEKE KOD TOPLOG

Video snimka uključuje dijelove koncerata grupa:
STUDENI STUDENI
GREGOR SAMSA
M61
a pojavljuju se i pojedini članovi grupa:
SEXA
MAJKE
KAOTIČNE DUŠE
RIZOL
ENDYMION





MAJA MILČEC

$
0
0
MAJA MILČEC
1966-2015

Virtualno prijateljstvo je u stvarnome svijetu
najčešće laž koja satire ljude čistoga srca
i gasi u njima želju za životom
STRAŽARAN LOPOV 2015


REST IN PEACE



THE STRANGLERS U ZAGREBU 1990 (VIDEO)

$
0
0

THE STRANGLERS
DOM SPORTOVA, ZAGREB 
22-05-1990

1. Intro 
2. Shah Shah A Go Go 
3. I Feel Like A Wog 
4. Straighten Out 
5. Shakin' Like A Leaf 
6. 96 Tears 
7. Someone Like You 
8. Sweet Smell Of Success 
9. Always The Sun 
10. Strange Little Girl 
11. Peaches 
12. Where I Live 
13. School Mam 
14. Let's Celebrate 
15. Uptown 
16. Tank 
17. Was It You? 
18. Down In The Sewer 
19.Golden Brown 
20. Nuclear Device 
21. Duchess (Cut)



HVALA ZORANU JAĆIMOVIĆU NA FOTOGRAFIJAMA
SA BEOGRADSKOG KONCERTA (21-05-1990)

STRAŽARNI LOPOV 2015



D.O.O - SURF / TRASH / GARAGE

$
0
0
D.O.O
DRUŠTVO S OGROMNOM OGRANIČENOŠĆU
SURF - TRASH - GARAGE
Priča o D.O.O je kratka i duga kao i sam naziv benda, skraćeno D.O.O, a punim nazivom Društvo s ogromnom ograničenošću. Bend je na samom početku, snimio je osam pjesama koje su u fazi miksanja, no članovi ovog instrumentalnog rock surf tria imaju dosta koncerata i kilometara u nogama, posebno bubnjar Ivica Dajak koji je višegodišnji i aktualni bubnjar rock benda Zadruga, svira i u Fightin Fish, a sa basistom Darkom čini ujedno i ritam sekciju Greaseballsa. Poveznica D.O.O sa Greaseballs-ima je i utoliko što je prva postava D.O.O, dok se još i pjevalo pored svirke, u samom početku u 100% dijelu bila ujedno i frakcija Greaseballs-a, jer tada je gitaru svirao Danilo Šerbedžija, ugledni filmski režiser mlađe generacije.
Gitaru u D.O.O sada svira Mario, u davnim danima suradnik s basistom Darkom u vrijeme dok su kao bend Dr. Martin surađivali sa legendom Dragom Mlinarecom. Poneke pjesme iz tog vremena Darko je obrađivao u bendu Interzone, a jedna se provukla i do današnjih dana, pa i D.O.O svira svoju verziju pjesme Jurij Gagarin. 
Nakon nulte svirke na promociji prvog albuma grupe Interzone u Malom pogonu zagrebačke Tvornice, prvu pravu svirku D.O.O su imali u Zaboku, gdje imaju i probe, gdje su snimali materijal, a i kako sami kažu, premda su zagrebački bend osjećaju se dijelom zagorske vibre. I na kraju. Kada ljudi kreću sa žarom i klinačkim zanosom u vode instrumentalnog surfa, rocka, garage i indie muzike, bez želje za estradizacijom, lovom ili slavom, u želji isključivo i samo glazbenog gušta, te uz support stand up priče prilikom najave svake pjesme, onda je to to…i što više treba…D.O.O je rock'n'roll.

1. Predzadnji Atomic Surf
2. Wipe Out
3. Da da da da da da
4. Jurij Gagarin
5. Sleep Walk
6. Wipe Out
7. Atomic Surf
1-2  PROMO 2015 / 3-7  LIVE - HARD PLACE, ZAGREB 2015



STRAŽARNI LOPOV 2015


MILAN TRENC &ŽELJKO JELENSKI - POLET JE KRIV ZA SVE (1988)

$
0
0
MILAN TRENC & ŽELJKO JELENSKI
PORTRET UMJETNIKA U MLADOSTI
FOTO STRIP - POLET 1988
POLET JE SAČUVAO: DUBRAVKO JAGATIĆ 

STRAŽARNI LOPOV 2015



REISER - STRIPOVI: ŽIVOT NA FRIŠKOM ZRAKU - POLET JE KRIV ZA SVE (1978-1980)

$
0
0
REISER
ŽIVOT NA FRIŠKOM ZRAKU
(LA VIE AU GRAND AIR)
STRIPOVI - POLET 1978/1980
POLETE JE SAČUVAO: DUBRAVKO JAGATIĆ 

STRAŽARNI LOPOV 2015



KLINSKA POMORA

$
0
0
KLINSKA POMORA 
IVICA ŠUPER ŽORŽ - INTERVJU 2015 

PITANJA: GORAN POLAK

1977.godine Sex Pistolsi su u Londonu izdali „Never Mind The Bollocks Here's The Sex Pistols“. U to isto vrijeme u novo-zagrebačkom kvartu Trnsko par klinaca je napisalo na papiriće: gitara, bas, bubnjevi i pjevač. Svako od njih je izvukao po jednu cedulju i bend je bio oformljen. Prvi prijedlog za ime benda je bio „Bikovi iz Gmajne“, drugi „Fuj crveni“, pa je onda odlučeno da se bend zove ''Murica s plincima', ali se ubrzo od toga imena odustalo, jer je pala konačna odluka. Nazvali su se KLINSKA POMORA. 


Trnsko je tih kasnih sedamdesetih postalo (kako je to Žmiks lijepo sročio u jednom svome tekstu) „punkerska/novo valna oaza'', ali tamošnji punkeri koji su bili više-manje kvartovski orijentirani, nisu baš svakoga puštali u svoje okruženje, pa se shodno tome o toj njihovoj „lokal-patriot“ punk sceni danas malo zna. Iz toga razloga sam za početak ovoga intervjua zamolio Žorža, klinca koji je izvukao cedulju na kojoj je pisalo „bubnjevi“, da mi kaže nešto više o toj prvoj generaciji zagrebačkih punkera. 
Prvi naš susret sa punkom bio je na tulumu kod Maxa (Saša Maksimovića). Njegova mama je tada išla poslovno u London i dofurala mu je prvu ploču od Sex Pistolsa. Ta ploča nas je prosvijetlila. Počeli smo se interesirati za punk. Kakva je to luda obleka, frizure, lanci i lokoti, zašto se tako ponašaju. Oduševilo nas je što je punk muzika bila glasna, agresivna i što je sve pljuvala. Nama je to tada bila velika fora. Pitali smo se kaj mi to ne bi mogli tako, delati pizdarije i glasno agresivno svirati. Prva pizdarija koju smo napravili je bila ta da smo kupili bijelu farbu i ofarbali cijelo Trnsko. To su bili prvi grafiti. Ispisali smo po fasadama Sex Pistols, Clash, Sham 69, Živio Punk Rock i još kojekakve gluposti. Stanari su podivljali, murja je dolazila i raspitivala se o vandalima, ali bez uspjeha. Sastajali smo se u malom parku iza dućana mješovite robe, gdje smo iako smo bili maloljetni kupovali jeftinu cugu. Na tom mjestu smo dogovarali kaj bumo sutra delali. Škola je u tom trenutku bila u drugom planu. U vrlo kratkom roku punk je u Trnskom dobio veliki broj fanova, naših prijatelja. Između ostalih: Denisa Kamenski, Maja Mofardin, Vanja Sijerković, Siniša Paruž, Predrag IIlić, Miro Pribanić, Nenad Skenđić, Zdravko Koren… ima ih puno. 
Možeš li se prisjetiti početaka Klinske Pomore? Prvih koncerta? 
Početak Klinske Pomore je bio na tulumu kod Marka (Zdravko Ostić) gdje smo izvlačili papiriće tko će kaj svirati. Mislim da je to bila 1977. godina. Nakon dogovora oko članova benda krenuli smo sa probama. Prve probe bile su na Kajzerici kod bake Kate, u napuštenoj kući koja je bila za rušenje. Na zidu smo nacrtali pojačala, sa čavlom smo izbušili rupe kao ulazi za gitare. Ja sam imao nekakve kante od starih boja kao bubanj, a ostali članovi benda posudili su nekakve akustične gitare. Sjećam se da su bile marke Bambi. Prva postava Klinske Pomore je bila: Mark (solo gitara ), Damir Kamenski - Kemac (ritam gitara), Zdravko Koren - Libe (bas gitara), Davor Gobac (vokal) i ja na bubnjevima. Mark je bio najstariji i bio je šef benda. On je bio jedini muzičar u bendu. Svirao je profesionalno bubanj i čak je trebao svirati bubanj u Parnom Valjku. Mi ostali nismo znali svirati ništa, tako da smo pokušavali svirati „po sluhu“. Prvi nastup je bio u u kinu Studentskog centra (SC). Ne znam koju smo pjesmu svirali, ali znam da je bilo opako. Do tada nisam vidio bubnjeve, osim na posterima, a kamoli sjedio za njima. Pitao sam Igora, klavijaturistu iz Baxus benda koji se tamo našao, kak' se to svira. Rekao mi je da probam osjetiti ritam i da ožežem po njima. Bilo je pakleno. 
Da li ima možda još koji bend koji bi se uz Prljavo kazalište, Loš zvuk i vas mogao svrstati među prve zagrebačke punk bendove, a koji je ostao zaboravljen u vremenu? 
Ne znam, ne sjećam se. Govore da smo mi prvi počeli sa punkom u Jugi. 
Klinska Pomora je bile poznata po svojim, najblaže rečeno, divljim koncertima. Zbog pizdarija na pozornici i oko nje, vaši nastupi su najčešće završavali ili na miliciji ili u hitnoj, jer je Kemac često plivao na pozornici u krvi. Koji su ti od tih koncerata ostali u posebnom sjećanju? 
Zbog lošeg muziciranja morali smo imati dobar scenski nastup. Bilo je svega, od rušenja opreme na bini u toku svirke, do Kemčevog rezanja sa žiletima po prsima. Sjećam se svirke u SC-u kad se Kemac onako znojan u toku sviračke ludnice razrezal po prsima. To je bila ludnica, tako da su neki komadi u prvim redovima pali u nesvjest. Na kraju je i Kemac opal u nesvjest, što od alkohola, možda i od gubitka krvi. Bilo je gore nego u nekom horor filmu. Kada smo svirali u Ljubljani došlo je do šore na bini između Marka i Kemca gdje je Mark opalil nogom Kemca u jaja. Kemac je drugu polovicu koncerta ležal na podu. Ja sam u tom ludilu skočio sa bine u publiku, ali na moju žalost publika me nije dočekala. Pao sam na pod i isčašio lakat. Bilo je svega.

 
 
Ne znam kako je danas, ali miliciji je tih godina poseban gušt bio razbiti punkere… 
Murja nas je stalno maltretirala, valjda zbog čudne obleke i izgleda. Farbali smo kosu u čudne boje. Ja sam recimo tada imao crvenu kosu i bio oblečen u neku čudnu obleku sa lancima i lokotima oko vrata. Znali smo se prošetati gradom u pidžamama tak ofarbani, pa možeš misliti kak je murja reagirala. Kako smo bili skloni sranjima, bilo je tu još i podosta remećenja javnog reda i mira. Sjećam se i kada smo na tri bare na rijeci Savi napravili veliki Punk party na koji su došli naši vjerni fanovi iz Rijeke, Karlovca, Ljubljane i Siska. Te bare su nastajale kada je rijeka Sava izlazila iz svoga korita, pa bi se mi tada tamo sakupljali i kupali. U jednom trenu je na tulum uletila murja sa desetak marica i sve nas odfurala u zatvor, stari Remetinec. Preko puta tri bare nalazio se Centralni Komitet, popularna kockica, pa smo bili optuženi za špijunažu. Kako smo bili maloljetni morali su starci doći po nas kao garancija. Na komemoraciji Sida Viciousa u Trnskom smo se Kemac i ja isto tak napeglali da smo zaspali i probudili se u Remetincu. 
Zanimljivo je da ste imali i menagera. Sa obzirom na vašu punkersku nepredvidljivost, taj se baš i nije usrećio. Da li vas se uopće moglo držati pod bilo kakvom „poslovnom“ kontrolom? 
Imali smo dobrog managera, Nevena Butinu sina od Romana Butine, ali mi toga nismo bili svjesni. Neven je dogovarao po tri svirke tjedno. Dobro se sviralo i zarađivalo. Bilo je love. Za svaku našu neposlušnost apcigal nam je od honorara. 
Dijelili ste pozornicu sa bendovima koji su tih kasnih sedamdesetih godine bili predvodnici Punk trokuta, scene nastale na relaciji Ljubljana - Rijeka - Zagreb. Koju ste vi poziciju tada imali u Punk trokutu i kako su vas, s obzirom na vaše godine, doživljavali ti „stariji“ bendovi? 
Nismo mi imali puno skupnih svirki. Svirali smo par puta sa Prljavcima, Valjkom, Pankrtima. Drugi bendovi nisu baš bili oduševljeni da sviraju sa nama, jer su zbog nas koncerti često bili otkazivani ili je bila neka frka. Naš manager je jako često dogovaral solo koncerte, a i mi smo voljeli solo svirke zato jer smo mogli napraviti sranje. Mislim da nismo bili u punk trokutu i da smo mi bili za sebe. Mi smo imali svoj svijet. Imali smo svoje Trnsko, Kajzericu, svoje prijatelje i fanove. I svoj bend, Klinsku Pomoru. 
Navodno vas je slovenska publika dobro prihvatila na koncertu sa Pankrtima u ljubljanskom SKC-u? 
Da, to je bila dobra svirka u SKC­u. Koncert je bio rasprodan. Bili smo im atrakcija što se tiče svirke i scenskog nastupa. 
Na „Prvom pljesku“, 1978.godine u Lisinskom, ste čak uspjeli dobili jedan glas žirija. Kome ste to platili da glasa za vas? 
Na prvom pljesku 1978. godine u Lisinskom svirali smo bez Kemca i Gobca. Kemac nije ni došel na binu jer ga je osiguranje zajedno sa Bogovićem (Davorin Bogović) najurilo iz dvorane, a Gobac se zabio u nekakav stup i ostao ležati na podu, tako da smo svirku odradili Mark, Libe i ja. Koliko se sjećam dobili smo od žirija jedan glas, ali nas je publika popušila. Bili smo prvi, ali i prvi izletjeli iz Lisinskog. 
U Gundulićevoj ste dijelili prostoriju sa Haustorom. Čuo sam da su se tamo događale razne natprirodne pojave. Kao recimo, da je oprema Haustora navečer nestajala i pred jutro se ponovo pojavljivala!?!
Da, imali smo prostoriju u Gundulićevoj koju smo dijelili sa Prljavcima, Haustorom i drugim bendovima. Gazda prostorije nas je simpatiziral pa su se svi bendovi redali osim nas. Problem je bio u tome što mi nismo imali svoju opremu, a drugim bendovima nije odgovaralo sa nama dijeliti njihovu opremu. Kako smo imali želju za svirkom u nedostatku opreme smo se morali snaći. U Vlašku ulicu bi naručili Taxi da čeka dok Haustor ne odradi probu. Poslije njihove probe, bez njihovog znanja natovarili bi opremu u Taxi i pravac u Jabuku. Kad su nas skužili prijavili su nas murji. 
Gobac je nakon jednog koncerta u Lapu doslovno izletio iz benda… 
Sjećam se te mučne scene. Mi smo bili kao već jači bend. Neven (manager) je smatrao da Gobac ne zna pjevati, pa je sjeo se za klavir u Lapu i Gobcu testirao vokal. Pošto je Gobac bio najmlađi član benda najurio ga je. Tu se bend poljuljao. Kemac i ja smo bili protiv toga. Nakon par mjeseci smo i mi popušili. 
I da li se išta promijenilo dolaskom Kemca na mjesto glavnog vokala? 
Nismo dobili ništa. Samo su se poljuljala prijateljstva.

 
U toj „drugoj postavi“ Klinske Pomore jednu od ključnih uloga u stvaranju novih pjesama je imao novi gitarist u bendu Mac (Marijan Podgorski), kasnije basista i vokal La Fortunjerosa? 
Kad je Mac došel u bend kao najbolji muzičar, bend je dobio neku novu dimenziju, kvalitetniji zvuk i konkretne pjesme. 
Zanimljivo je da je i Sale Zalepugin iz Fortunjerosa bio kratko u bendu.
Sjećam se da je Sale kada je bio na dogovoru za sviranje u bendu imao na sebi traperice i traper jaknu okrenute naopako i da je bio prepun ziherica. Sa njim je bend dobio na još boljem izvođenju svirke i pjesama, ali je kratko trajalo. 
1980. godine ste zamalo potpisali ugovor sa Jugotonom?
Da, poslije jedne svirke prišao nam je Ivanković, koji je u to vrijeme vodio Prvu ljubav sa Sanjom Doležal. Ne sjećam se kako mu je bilo ime, poslije je bio manager Zlatnih Dukata. Trebao mu je jadan punk band i predložio nam je da potpišemo ugovor za Jugoton. Rekao nam je da moramo korigirati politički provokativne tekstove, kao što su bili „Fotelja“, „Kralj bezidejne omladine“ i „Socijalizam“. Nismo se složili sa njim i ugovor nismo potpisali. 
Legenda kaže da je Klinskoj Pomori sve krenulo nizbrdo nakon velikih nereda koji su se dogodili poslije jednog vašeg koncerta u SC-u. Što se točno tada desilo? Što je u stvari bio povod neredima? 
To je bila odlična svirka u SC-u. Svirali su Parni Valjak, Prljavci i mi. Kako je bila neka mržnja između punkera i šminkera dogodila se nekakva negativna iskra poslije svirke i izrodila velika šora. Bilo je svega. Noževa, palica, kamenja. Kemac i ja smo tak dobili batina da smo završili par dana u bolnici. Svaki je zaradio po deset šavova na glavi. Prebili su nas. Poslije smo završili na sudu pod optužbom za nanošenje teških tjelesnih ozljeda. Bilo je gadno. 
Ne kužim. Zašto ste vi završili na sudu kad ste vi najebali? 
Naša škvadra se drugi dan vratila i stukla sve koji su bili taj dan u SC. Murja je taj slučaj povezala sa nama, a mi nismo htjeli nikoga drukati. Zato smo Kemac i ja dobili po godinu dana sa dvije godine uvjetno. Nismo smjeli u te dvije godine napraviti nikakvo sranje. 
Da li je bio neki konkretni razlog vašeg konačnog razlaza? 
Jedan od razloga je bio odlazak Gobca. Bend je te 1980. godine krenuo u krivi smjer. Sve manje je bilo kvalitetnih svirki, a sve više nereda. Vlasnici klubova više nisu željeli bend kao Klinska Pomora. 
Kemac danas ima svojevrsni kultni status među starim zagrebačkim punkerima. Bili ste dobri frendovi, a znam i da ste bili u kontaktu sve do njegove smrti. Možeš li mi reći još par riječi o njemu? 
Kemac je bio moj dragi prijatelj, poslije i vjenčani kum. Bili smo kao prst i nokat, nerazdvojni. Živio je boemski život. Devedesete kada je taj nesretni rat počeo bio je među prvim dragovoljcima. Sva ratišta je prošao. Mislim da je to bila točka na „i“. Jako se razbolio i na žalost svih nas koji smo ga poznavali napustio nas je 2000. godine.

Nakon Klinske Pomore si kratko svirao u grupi Smog, pa jedno duže vrijeme u grupi M-61, pa si se onda ponovo udružio sa Macom u Motor City Baru. Sa grupom Ibis je krenulo stvarno ozbiljno al' je puklo. Imao si kafić, tonski studio... Možeš mi u kratkim crtama opisati taj period tvoga života? 
Nakon Klinske Pomore svirao sam u bendu M­61, a 1998. godine sam sa Macom i Štiglom (Zdravko Pongrac) napravio bend Motor City Bar. Izdali smo CD „Djevojka s ljutnjom“ za izdavačku kuću Memphis, produkciju je radio Ivan Piko Stančić, a uz taj CD smo snimili i pet spotova. Poslije Motor City Bara, 2008. godine, Štigla i ja napravili smo bend Ibis. Izdali smo CD „U sobi bez vrata“ za izdavačku kuću Dallas records. Produkciju je radio Denyken (Denis Mujadžić). Za Ibis smo snimili dva spota, za pjesme „Osjetih sreću“ i „Bez kavijara“. Uz svirku sam sedamnaest godina imao na Malešnici Caffe bar „I.B.M.­48“. Nakon što sam ga zatvorio, na istom mjestu sam napravio tonski studio „IBIS“. Studio sada služi prvenstveno za moj bend. 
Molim te mi za kraj predstavi tvoj novi bend i kaži nešto više o albumu na kojem trenutno radite? 
Nakon razlaza sa Ibisom u dogovoru s Antom (Antun Tikvicki), Dadom (Dragan Vuković) i Zokijem (Zoran Habek) napravili smo novi bend PARDON. Snimanje je u tijeku, a produkciju nam radi Žan Jakopač. Pjesme su radiofonične, a kažu i obećavajuće. Planiramo izdati materijal za Croatia records ili Menart. U planu je i snimanje spota, te skori izlazak na tržište. 
Moram spomenuti da sam preslušao kod tebe radne verzije pjesama i da fakat obećavaju. Hvala ti za ovaj intervju Žorž. 
Hvala tebi. Drago mi je ako sam uspio našoj javnosti prepričati priču o Klinskoj pomori i o početcima sviranja punk rocka na ovim prostorima.

ŽORŽ & GOBAC (2014)


STRAŽARNI LOPOV 2015



ZABRANJENO PLAKATIRANJE: DAMO SUZUKI / TENA NOVAK / KADET (2006)

$
0
0
DAMO SUZUKI / TENA NOVAK / KADET 
KLUB KOCKA - SPLIT 2006
AUTOR PLAKATA: MARIJAN PETRIČEVIĆ

NA STRAŽARNOG LOPOVA ZALIJEPIO: IGOR MIHOVILOVIĆ



ZABRANJENO PLAKATIRANJE: ROCK FESTIVAL - NEOVISNOST '91

$
0
0
 

ROCK FESTIVAL - NEOVISNOST '91

PLAKATE JE NA STRAŽARNOG LOPOVA ZALIJEPIO: ZDENKO FRANJIĆ


STRAŽARNI LOPOV 2015


BABILONCI

$
0
0

Došli su sa svih strana i svatko pjeva svoju pjesmu...


BABILONCI

1. The Most Beautiful Girl Of Istanbul 
2. Bugi vugi na prugi 
3. Bela buka 
4. No one dub - do one dub 
5. Bedovi 
6. Ta ona 
7. Friki beibe 

1 - album "Nevolja u raju" 
2 - album "The baby lonelians" 
3 - album "Srecnuti DJ Zdena - Babilonac" 
4 - album "Mala fuk muzika" 
5 - album "Odma snimaj!" 
6 - album "Mala fuk muzika" 
7 - album "Zelena zona"



KOMPILACIJU JE ZA STRAŽARNOG LOPOVA SASTAVIO ZDENKO FRANJIĆ

BABILONCI:
Zdena, Hrc, Buš, St, Pity 
 + Dinko, Debeli, Lju, Julija, Leonina...

BABILONCI - DISKOGRAFIJA

Kaj bi šteli ti umetniki (2007, 2cd's) - kao UMETNIKI
Blatnjavi puti (2007) 
Drobilica duša (2007) 
Babini lonci II (2007) 
The Baby Lonelians (2007) - kao THE BABYLONIANS 
Ko' je ubio Satana? (2007, 2cd's) 
Odma snimaj! (2008) 
Slučaj muzikalne krave/ The Case of the Musical Cow (2009) 
Generalna proba (2009) 
Mala fuk muzika (2009) 
Nevolja u raju (2011, 2cd's) 
Zelena zona (2013) 
Zlju (2013) 
Za jedan dobri fuk (2014) 
Na daždevnjakovom izvoru (2014) 
Fukorama (2014) 
Lud je, rekli su im kod kuće (2014) 
Strano stanje (2014) 
Mamini seksi fukeri (2014) 
Neizreciva radost puta u bezumlje (2014) 
Oprobavanje (2014) 
Fukizam (2014)






STRAŽARNI LOPOV 2015





NEZABORAVAN SAN O...

$
0
0
NEZABORAVAN SAN O...


1. Hladni simboli
2. Grad obojen ledom
3. Road Of Solitude (mix 2011)
4. Night Without Dawn (mix 2011)
5. We Have Not

BONUS:
6. Linija

1 - izdano na kazeti O41 COMPILATION 05/1989

2 - snimljeno 05-15.12.1989
3,4,5 - kao Unforgettable Dream About... 1991/92
6 - kao Vinil Desant 1984



UNFORGETTABLE DREAM ABOUT...


1. Line Of Darkness
2. We Have Not
3. Road To Waters Of Solitude
4. Night Without Dawn
5. Useless People&nbsp
6. Town Coloured By Ice
7. Night Without Dawn - dry mix
8. Road To Waters Of Solitude - shortcut mix
9. Useless People - slow enough mix
10. Night Without Dawn - powerplay mix

Sve pjesme su snimljene 1992. godine


HVALA DAVORU KRISTIĆU I IVICI DRUŽAKU NA AUDIO SNIMKAMA

DAVOR KRISTIĆ   vokal
IVICA DRUŽAK   klavijature
DARKO MATOŠEVIĆ   gitara
ZORAN STOŠIĆ   bas


SKUC, Pauk, Zagreb 12-04-1990

Jarunski otok, Zagreb 04-07-1989


STRAŽARNI LOPOV 2015


TOM GOTOVAC - PIMPEKART - POLET JE KRIV ZA SVE (1979)

$
0
0
TOM GOTOVAC
PIMPEKART
POLET 1979
POVEĆAJ SLIKU
POLET: GORANKA MITROVIĆ

STRAŽARNI LOPOV 2015




PATROLA - POLET JE KRIV ZA SVE (1981)

$
0
0
PATROLA
POMALO RUŽE - INTERVJU - POLET 1981
POVEĆAJ SLIKU
POLET: GORANKA MITROVIĆ

STRAŽARNI LOPOV 2015



GREASEBALLS

$
0
0


GREASEBALLS
DEMO SNIMKE 1988/1990

1. Stari vlak (prva demo verzija)
2. Marina (prva demo verzija)
3. Večeras (prva demo verzija)
4. Runaway (obrada pjesme " Runaway")
5. Mala Sue (obrada pjesme "Run Around Sue")
6. Novi Kadilak (obrada pjesme "Brand New Cadillac")
7. 16 tona (obrada pjesme "Sixteen Tons")
8. Rockabilly Rebell
9. Zauvijek
10. Ona je tako vruća
11. Stari vlak (verzija 1990)

Davor Viduka - gitara
Vjeran Plavčić - vokal
Danilo Šerbedžija - gitara
Darko Klarić - bas
Arsen Novak - bubanj

Na pjesmi"Mala Sue"gostuju originalne Bijele strijele:
Vladimir Rubčić Ivica Banfić / Milan Gelb/Ivan Balić-Cobra




FLUID TV ZAGREB 1990
1. Ljubi me nježno
2. Stari vlak

"Naši tekstovi nastoje izbjeći suvišnu filozofiju i nekakve skrivene poruke..."
DAVOR VIDUKA (osnivač Greasballsa i autor svih pjesama)

Nakon koncerta 19.07.1992. godine na Sljemenu (pored Zagreba) Greaseballsi su prestali sa radom. Iza njih je ostao neizdan kvalitetan materijal za prvi album, snimljen kod Janka Mlinarića Trulog u jednom od najboljih tadašnjih studija (Trooly studio u Zagrebu), uz producentski rad Saše Novaka (Saleta) tadašnjeg gitariste Psihomodo popa i asistenciju Ivana Pike Stančića.
Usmena predaja među ljudima koji vole bend, održala je priču o Graseballsima aktualnom i svježom sve ove godine, tako da je bend sa praktički samo dvije objavljene pjesme na raznim kompilacijama zadržao kultni status u glavama ljudi, a sa vremenom je dobio i neke nove ljubitelje koji su apriori uzimali zdravo za gotovo tezu da su Greaseballs najbolji i najveći bend tadašnjeg zagrebačkog rockabilly vala sa kraja osamdesetih i da su to isto bili za područje bivše nam države.

„Pričati o Greaseballsa je teško jer kao i sve oko njih od samog početka je obavijeno naklapanjima, prenošenjem poluinformacija, rekla-kazala pretjerivanjem, urbanim legendama o najobičnijim događajima, anegdotama ili mitovima.... i čovjek se često može upitati što je, a što nije. Sve te priče o boljim danima i svirkama, opijanjima, curicama, druženjima, legendarnom prvom suvislom snimanju demo materijala u Subotici kod Gabora Lendžela kada je bend ušao u studio samo mjesec dana nakon oformljavanja prve relevantne klasične postave, legendarnim "Blue Moon" koncertima u Kulušiću, nastupima u Subotici (Omladina '88 i '89), na Trnjanskim kresovima pred više desetaka tisuća ljudi, u Sarajevu, Banja Luci, Zenici, Osijeku, Karlovacu, mutna su i samim članovima, koji se razilaze u pričama što je bilo, kako je bilo i sl.“- DARKO KLARIĆ

Nakon raspada 1992. Godine, sporadično u specifičnim prilikama Greaseballsi su se okupljali u originalnoj postavi (Viduka, Plavčić, Klarić, Šerbedžija, Novak) te odsvirali pokoji koncert. Prvi takav nastup su imali 26.12.2005. godine u Gjuri2 u Zagrebu, a na istom mjestu su nastupili i 31.03.2008., na promociji Aquarius CD kompilacije "Crocabilly", na kojoj su bili zastupljeni sa dvije pjesme („Stari vlak“ i „Ona je tako vruča“).

Prošle godine grupa je održala još dva iznimna koncerta u Zagrebu. Prvo su 26.01. odsvirali sjajan koncert u Pepermintu (bio je to prvi live nastup nekog benda u tom prostoru), a potom su 15.03. rasturili u Hardplace-u. U to vrijeme su bile aktualne priče o interesu Croatia Records-a da konačno izda album sa ponovno snimljenim pjesmama iz njihove prve najranije faze, sa dodatkom DVD-a s dokumentarcem o bendu uz vinilno izdanje. To što je tada izgledalo izvjesno, završilo je na kraju kao i s prvim materijalom za nekadašnji Jugoton.

Ove godine Greaseballs su do sada održali dva samostalna koncerta, u Jabuci (24.02.) i ponovo u Hardplace-u (01.05.). Ti koncerti su pokazali da njihova muzika i dalje živi u glavama i srcima starih fanova koji su im na tim nastupima davali frenetičnu podršku i pružali kao i nekad sjajnu atmosferu, pjevajući od riječi do riječi svih dvadesetak njihovih pjesama, čije je tekstove već i njhov pjevač Vjeran u međuvremenu pomalo pozaboravljao. I mada mi Darko danas kaže: „Nekad smo bili klinci, a sad smo matore budale", bend uživo još uvijek pruža punokrvnu rock svirku, prepunu svega i svačega, od klinačkih neprofi štoseva, do savršene i nadahnute svirke, ali i nereda i neorganizacije na stage-u. Članovi grupe bez obzira na škembe pa i izostanak nekadašnjih kokotica (osim još uvijek kod Vjerana i Darka), autentično ostaju dosljedni svojem putu, a po mišljenju mnogih sada sviraju žešće i bolje nego ikada. I tako bend koji je nesporno bio prva perjanica zagrebačkog rockabilly vala, koji je svojevoljno rušio tabue i zakonitosti te kategorije glazbe i pomicao se prema žešćem rock'n'rollu, danas nakon dosta godina i puno iskustva, još uvijek djeluje neodoljivo svježe. Ovdje se mora spomenuti i genijalni bubnjar Ivica Dajak-Ico iz Zadruge, koji je na zadnjim koncertima savršeno zamijenio Arsena Novaka na bubnjevima.

Danas su članovi Greaseballsa "zauzeti" svirkama u svojim novim matičnim bendovima. Nakon raspada grupe početkom ratnih devedesetih, Viduka  je kratko bio u Pipsima, oformio je Kojote, svirao je u Majkama, a sada svira i piše pjesme u izvrsnoj grupi Kawasaky 3p. Vjeran se posvetio TV produkciji. U ranim devedesetim sam odsvirao sa njim par koncerta u Rock Clubu, Saloonu i Ritzu. Uvijek sam ga smatrao za jednog od najboljih zagrebačkih rock pjevača. Danilo je postao ugledni i uspješni režiser, svira u grupi Luni Megumi, a nastupa i sa Liviom Moruzinom i ocem Rade Šerbeđijom. Arsen je svirao u grupama Modesty i Krug, a Darko trenutno svira u po mnogima najperspektivnijoj zagrebačkoj grupi Interzone. Ove godine im je izašao od kritike i publike hvaljeni prvi album, a na njihovom zadnjem koncertu u Tvornici su Darko, Ico i Danilo odsvirali kratak, ali upečatljivi set pjesama kao grupa čije je radno ime D.O.O.

Budučnost Greasballsa je očekivano totalno nepredvidiva. Kao i uvijek do sada, sve je moguće, a možda i nemoguće... no jedno je sigurno i njihova vječna konstanta. Iznimna doza emocije u svirci i nevjerojatna atmosfera koja se jednostavno prenosi sa stagea na publiku i obratno, a tako će uvijek biti kada se okupe željni svirke i koncerata (ili možda čak ukletog nastupnog albuma), jer kako neki pametniji ljudi od mene kažu:

"Oni su tu jer je to jednostavno njihova sudbina. Da se tek povremeno ukažu ljudima i time dokažu da rock nije mit nego istina. Da je možda do kraja neispričana i neostvarena rock'n'roll priča najljepša priča.“

STRAŽARNI LOPOV 2015


HAUSTOR - LIVE 1990

$
0
0



HAUSTOR

KLUB FLU
BEOGRAD 1990

1. Čudne misli
2. Tajni grad
3. Crni žbir
4. Bi mogo da mogu
5. Samo na čas
6. Neobičan dan
7. Šejn
8. Treći svijet
9. Uzalud pitaš






"Kad upale se svjetla, ode dim
A miris noći opet postane stvaran
Ko mnogo puta do sada, on sanja
Kako beskrajno pada ..."



STRAŽARNI LOPOV 2015


KUD IDIJOTI

$
0
0

KUD IDIJOTI
SKC, BEOGRAD 1989

1. Darwill
2. Maja
3. Io sono... dittatore
4. Ljudi kao ja
5. Kako da živim bez para
6. Preživjeti
7. Mi smo ovdje samo zbog para
8. Spavaj, spavaj
9. Hoćemo cenzuru
10. Neću da radim za dolare
11. Vesna
12. Za tebe
13. Vajk na bolje
14. Disco Is Not Dead
15. O bella ciao
16. Kad sunce opet zađe
17. Ja sam te ludo volio
18. Hoćemo cenzuru
19. Bandiera Rossa





FM INTERVJU 1997:



STRAŽARNI LOPOV 2015


ZABRANJENO PLAKATIRANJE: DORIAN GRAY / KOROWA BAR / PSIHOMODO POP

$
0
0
ZAGREBAČKI NOVI ROCK (1983)
DORIAN GRAY / KOROWA BAR / PSIHOMODO POP

STRAŽARNI LOPOV 2015


Viewing all 578 articles
Browse latest View live