OBRAČUN KOD HR KORALA - MAJKE (1996/1998)

Bubnjar Majki Tihomir Jalšovec Čaka

 
A LETTER FROM SEGOVINA

Jedan četvrtak u travnju 1996.godine. Podstanari smo u malom kućici na kraju grada. Na frižideru se usidrio plastični radio kazetofon ''renomiranog kineskog proizvođača''. Večer je i na varaždinskom radiju ''Sjeverozapad'' započinje emisija braće Bađun ''Obračun kod HR korala''. Nakon uvodne špice braća najavljuju ekskluzivne snimke koje ni jedna radio stanica u našoj velikoj zemlji sa divnim krajolicima nema. Počinje prva pjesma, stišćem onaj gumb ''rec'' i nakon uvodnog moćnog riffa slijedi red po red teških stihova. Druga pjesma,teški blues, još teži stihovi. Prve dvije pjesme koje sam čuo s novog, još neobjavljenog albuma Majki zovu se ''Sve što osjećaš'' i ''Baretov blues''. Završava emisija, a ja premotam kazetu i slušam opet. I opet. I opet. Nekoliko dana kasnije u gradu srećem mog frenda iz djetinjstva Hrgu koji svira s Ivicom Bađunom u bendu Dobri duhovi. Kao i uvijek kad se sretnemo pričamo o glazbi. Velim Hrgi da bi mi mogao od Ivice presnimiti te dvije pjesme kako ih ne bi morao slušati tako ''divne'' snimljene s radija. Veli Hrga: ''Ima ti Ivica cijeli album, presnimil mu je Zoki (Čalić).

Dobri duhovi, Ivica Bađun i Darko Hrgarek Hrga, 1995.

Par dana kasnije susret ispred varaždinske pošte gdje Ivica radi. Ivici dajem kazetu, on odlazi u poštu i vraća se s nama na pauzu. Ivica priča da se Majke zabrinute da će im zabraniti ploču zbog pjesme ''Izazivajmo nerede''. Dok smo popili pivo u obližnjom ''Strniščaku'' presnimavanje je gotovo. Jedva izdržah do auta i ubacujem kazetu u autoradiokazeton (koja riječ). Dolazim doma i ponovo premotam kazetu i konačno slušam cijeli album od početka do kraja. Puno mi je bolji nego ''Milost''. Kazeta se vozi sa mnom u ''Kadettu'' cijelo vrijeme i poslije dva tjedna znam je napamet. Početkom lipnja album izlazi album ''Vrijeme je da se krene'' i spot ''Mene ne zanima''. Kod Danijele Trbović na ''Hit depou'' gostuju Zoki i Bare, a nema Kilmistera kojeg momci lijepo pozdravljaju jer je bolnici pošto ga je ugrizao krpelj, te mladog revolveraša Krune i bubnjara Čake. Spot se vrti bjesomučno i Majke nakon raznih turbulentnih događaja u životu benda i njihovim životima konačno zasluženo grizu svoj komad kolača.

Jedan četvrtak u kolovozu 1996.godine. ''Obračun kod HR korala'' slavi svoju 150. emisiju. U EXu sviraju ''Majke''. Poslijepodne iz teških oblaka pada teška kiša, a Majke trebaju bass pojačalo za Kilmistera. Moj frend, tada 19 godišnji Igor Španić ima pojačalo koje ima prekrasne crvene gumbe, 150 watta i marke je ''Čajavec''. Naravno iznajmljenom konju se ne gleda u zube, a Majke plaćaju solidno. Pet karata je po meni i više nego dovoljno za ''Čajavec''. Navečer Bare daje intervju Borisu i Ivici, a nakon odslušane emisije Ema i ja se trpamo u starog crvenog ''Kadetta'' i pravac ka jezeru koje je u blizini EXa kako bi sredili misli prije koncerta. Dio Majki stigao je također bijelom limuzinom ''Yugo'' vinkovačkih registracija u pratnji prijatelja iz VK (vjerovatno ''road menadžeri''). Dolazimo u klub, sjedamo u separe i pijući promatramo pirane u akvariju. Mora da je čišćenje istog bilo prava uživancija. Nakon predgrupa i Majke stupaju na pozornicu. Ne mogu vjerovati svojim očima ugledavši gitaritu Krunu. Pa on je još klinac, pomislih (ma nije bio, imao je 20 godina). Krenuli su sa tri stvari s novog albuma ''VJDSK'', a zatim nastavili šarati repertoarom. Strašno je vruće i gitare se stalno raštimavaju pa mi ostaje u sjećanju a capella izvedba pjesme ''Milost'' dok se ansambl u pozadini naštimava. Negdje iza ponoći Bađuni su Baretu darovali tortu za 31. rođendan. Bare je zahvalio, poželio braći još puno emisija i sebi zapjevao ''Sretan rođendan Bare''.

Mladost, ah ta mladost.Trudna Ema jesen 1996.

Pred kraj koncerta ispratio sam Emu koja je tad bila trudna van iz EXa jer joj više nije odgovarao taj vruć, zagušljiv i znojan prostor što je smrdio po prolivenom pivu.. jer očigledno da je još nerođenoj Maji bilo dosta zabave u kojoj ''obično pijemo žestoka pića koja zalijevamo pivom da nam ne bi bilo oporo u grlu''. Najbolji opis koncerta nekoliko godina kasnije mi je dao Kilmister: ''Mi smo se zbilja uvijek trudili da ispadne najbolje''.

Jedan četvrtak u kolovozu 2019. godine. Prošlo je 23 godine od tog 15. kolovoza 1996. godine. Registarska tablica VŽ 469 - P sa starog crvenog ''Kadetta'' i dan danas se nalazi na mojoj 19 godina staroj limuzini ''Kia Pride''. No to uopće nije važno. Najvažnije je da su svi ljudi koje sam imenom ili nadimkom spomenuo u priči živi. Mora da smo kupili poklone sreći.